-PIŠE: Sveštenik Dragan STANIŠIĆ
Mi vidimo da je već na samom početku, kad su krenule ove litije po svim gradovima u Crnoj Gori, nastao dan Gospodnji, u kojem je narod pokazao ljubav prema svojim svetinjama, a nastao je strašni dan Gospodnji za one koji su se usudili da omalovaže i ospore te svetinje. Litija je pokazala da ne možemo živjeti u spokojstvu kada nam nijesu zaštićeni sveti oltari i zavjeti predaka od zlatoljubaca i čovjekomrzaca. Po vladici Nikolaju, bićemo moćni, srećni i živjećemo u miru onda kad naučimo cijeniti čovjeka više nego zlato, više nego bogatstvo i slavu, vlasti i silu zemaljsku.
Kada je litija krenula iz Manastira Kosijerevo do hrama Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću (preko 50 km hoda), ljudi su svjedočili da nikad nijesu osjetili takvu radost i zajedništvo u duhu – kao toga dana. To je bilo kao da su primili blagoslov zbog molitve koju izgovara sami Nikolaj: „Pomozi nam, Gospode, pomozi nam, da se popravimo i da čisto poslužimo i daruj nam silu Tvoje svete blagodati, da možemo po Tvome zakonu svaki dan veličati i slaviti jedinoga istinitoga Gospoda Boga našega” (str. 23).
U knjizi „Kroz tamnički prozor”, Sveti vladika Nikolaj kaže da treba dovesti u sklad logiku našu sa logikom Božjom. Krotki, blagi, uzdržljivi misle po božanskom, a oholi, surovi i otmičari su kao vuci gramzivi. Logika ljudska kod nepobožnih ljudi nije u skladu sa logikom Božjom. Dok šetamo u litiji i slušamo preko razglasa pjesmu: „Spasi, Bože, narod svoj i blagoslovi nasleđe svoje”, postajemo svjesni da smo nasleđe samoga Boga, jer branimo svetinje, nastavljajući logiku koju si imali naši plemeniti preci i koja je u skladu sa Bogom. Jedan političar koji je podrugljivo komentarisao Litiju da je minijaturna, iako je dostigla broj preko dvjesta hiljada – izgubio je sklad sa narodom. On ima logiku osporavanja i poništavanja, koja se ne može uskladiti sa logikom Božjom.
Pokret kao što su ove litije, naravno, ima i svoje protivnike, koje naš mitropolit
Amfilohije upoređuje sa prokletim carem Dukljaninom. To je po narodnom vjerovanju bio div koga su svake godine o Đurđevu dne zakivali za Vezirov most. Potomci cara Dukljanina su oni koji pogrešno računaju koliko ima naroda koji vjeruje u Boga. A to je i današnja vlast koja u gluvo doba noći, uz hapšenje narodnih poslanika, donosi Zakon o slobodi vjeroispovijesti i kaže da će hramove davati na korišćenje bilo kome. A, upravo, hramovi su zato i svetinje – što ih ne može koristiti bilo ko. Kad narod kaže: „Ne damo svetinje!” – to znači da ih ne koristi bilo ko i bilo kako, već da ih koriste oni koji žele da svoju logiku usklade sa logikom Božijom, kako to naglašava Sv. Nikolaj Ohridski.
Ovaj pokret naroda u litijama tumačen je i kao neko čudo Božje, nastalo poslije dolaska moštiju Svetog Vasilija Ostroškog u grad Nikšić. Molili su se sveštenici i narod da Svetac pomogne i odvrati nesavjesne vlastodršce od samovolje nasilništva. Međutim, niko od njih nije shvatio ozbiljno šta hoće Sv. Vasilije. Čak su govorili da njegov dolazak i naše molitve nemaju efekta. Onaj ko je dobro shvatio i povjerovao u moć Sveca – bio je blagočestivi i hristoljubivi narod. Podigao se narod svih gradova u Crnoj Gori i šire i krenuo da sluša Sv. Vasilija. Po vladici Nikolaju, to bi se moglo nazvati – Dan Gospodnji. Narod je pjevao pjesmu: „Vasilije sveti... poborniče mudri svetog pravoslavlja... tvoj lik nam se javlja ko jutarnja zvijezda”... itd. Sv. Nikolaj kaže: „Prava vjera, hrišćanska vjera, to je Bogom otkriveno znanje ljudima o najvažnijim predmetima: o jednom Bogu, o duši, o putu života, o onom svetu i Sudu Božijem” (str 102).
(NASTAVIĆE SE)
Doprinos Pljevljaka litijamaVeliki značaj za jačanje litija imao je pokret naroda u Pljevljima. Tamo je odmah bilo evidentno da će litije teći sve dok se ne otkloni sporna uredba države prema Crkvi. Vladika mileševski
Atanasije sa svojim sveštenstvom uspio je da na svim litijama istakne poruke koje idu u prilog miru i poštovanju pripadnika islamske vjere koji podržavaju litiju.