Knjiga „Kroz tamnički prozor” vladike Nikolaja Velimirovića je nastala u vrijeme njegovog zatočeništva u logoru Dahau u Njemačkoj, gdje je proveo tri mjeseca, zajedno sa patrijarhom Gavrilom Dožićem. U vidu pisama ili poruka srpskom narodu, on je iznio uzroke koji su doveli do stradanja i razaranja u oba svjetska rata. Vladika Nikolaj je imao jasnu poruku da se narod jedino može izbaviti tako što će se povratiti vjeri i svojim svetinjama. Ta poruka, očigledno, dopire i danas do ovih naših litija.

Knjiga vladike Nikolaja „Kroz tamnički prozor” je poruka da ne griješimo, da ne bismo ispaštali padajući u okove zlotvora. On pominje dva svjetska rata u kojima smo bili pogaženi jer smo htjeli školu bez vjere, politiku bez poštenja, vojsku bez rodoljublja i državu bez Božjeg blagoslova. Nikolaj upozorava da je gaženje svetinja svojih predaka najveće nevaljalstvo. Zato će narod ispaštati i kroz stradanje prati grehove svojom krvlju i suzama. Svoje zvanje pravoslavnog hrišćanina moguće je potvrditi silama vjere, ljubavi, istine, milosti, mudrosti, čistote – silama koje su od Hrista Gospoda. Mračne sile pakla: gordost, neznanje, lenjost i kukavičluk – gospodare onima koji su odvojeni od Boga.

U svakom vremenu imamo odstupništvo od Boga i to je razlog jezive tame i strašnih ratova u zemaljskom carstvu. Mračnim silama ćemo odoljeti, po Nikolaju, jedino naoružani silom nebeskom. Danas, kada čitamo ovakve poruke, mi prepoznajemo, upravo, nove prestupe naših vlastodržaca. Eto nam opet škole bez vjere, politike bez poštenja i mnogih ustanova bez Božjeg blagoslova. Eto nam pisma i jezika koji nastaju nanovo, protiv onoga što se zove srpski. Eto nam nacije koja je protiv onog nacionalnog koje je zajedničko svim našim naraštajima, a to je ćirilica i kosovski božur. Eto nam i zakona o oduzimanju crkvenih zadužbina. Imamo narod koji ne voli da mu sve to bude pogaženo i ustao je da ide u litije i brani svoje svetinje. Kao što je vladika Nikolaj dok je bio u logoru pisao svom narodu kako da se bori protiv vraga, tako i danas ovaj narod ide u litije i ne dozvoljava da se osporavaju njegove svetinje. Pisaće se knjige i knjige jednog dana o tome kako su ove litije bile pohvala narodnoj prošlosti, mudrosti, poštenju i svakoj narodnoj svetinji. Narod je upro pogled u živoga Gospoda Boga molitveno tražeći spasenje od majke Crkve. U tom smislu, vladika Nikolaj kaže: „Da se niko ne usudi prkositi Božjim i narodnim svetinjama, nego da ovaj narod stane pred zastavu Hristovu i proslavi Svetu Trojicu” (Vladika Nikolaj Velimirović, „Kroz tamnički prozor”, Kosovi Lug, Podgorica, 2019, str. 17).

Dok posmatramo ove litije, pitamo se šta bi rekao vladika Nikolaj ovom narodu i nalazimo jedno proroštvo koje on navodi: Učiniću da će čovjek više vrijedjeti od zlata (Isaija gl. 13) (str.18). Kad čovjek, t.j. narod, ima neki nastup kao što je ova Krsna litija u Crnoj Gori - to on naziva danom Gospodnjim; kada Bog dolazi do izraza, kad se ljudi vraćaju Bogu, priznaju vlast Božiju, raspituju za Crkvu, odaju počast sveštenicima, traže svete knjige da čitaju, kaju se za svoje grijehe, poste, pričešćuju se. Takav dan je radosni, blagi i svijetli. Čovjek više vrijedi nego čisto zlato. Kad se zlato počne cijeniti više od čovjeka – onda zemlja biva pogođena burom suparništva i rata, to je onda strašni dan Gospodnji.

PIŠE: Sveštenik Dragan STANIŠIĆ

(NASTAVIĆE SE)

---

Biografija vladike Nikolaja
Nikolaj Velimirović je rođen 5. januara 1881. godine u Leliću, gdje danas postoji manastir koji je i njegova zadužbina. Obrazovanje je počeo u Manastiru Ćelije, a nastavio u Valjevskoj gimnaziji. Zatim je upisao Beogradsku bogosloviju, i po završetku upisao se i na Starokatolički fakultet u Bernu. U 28. godini je na tom fakultetu odbranio doktorat iz teologije pod naslovom „Vera u Vaskrsenje Hristovo kao osnovna dogma Apostolske crkve”. Potom je na Oksfordu prijavio doktorat iz filozofije i u Ženevi odbranio na francuskom jeziku rad na temu „Filosovija Barklija”. Za episkopa žičkog izabran je 1919., a 1920. postavljen je na episkopsku katedru u Ohridu. Kao episkop ohridski i žički razvija pastirsku djelatnost, i postiže velike rezultate u misionarstvu i prosvjeti. Dramatični događaji Drugog svjetskog rata će pred njim postati izazovi, a on će uvijek reagovati za spas svog naroda.