-PIŠE: Milica Kralj

Velimir Rajić, pjesnik iskrenih, elegičnih i bolno potresnih i osjećajnih pjesama, s Rakićem na čelu, a u povorci sa Danicom Marković i Dušanom Srezojevićem, čini skup pjesnika svjetskog bola. Velimiru Rajiću je osjećanje životne osujećenosti zbog teške i neizlječive bolesti – epilepsije, umnogome doprinijelo melanholičnom poimanju svijeta. Od ranog djetinjstva pa sve do smrti u 36. godini,on je cijeli svoj život bolovao. Otuda se i u njegovim pjesmama javljaju osjećanja teške rezignacije, tamni patnički tonovi i slutnja bliske smrti.
Nažalost, ni ljubavna sreća mu nije bila naklonjena. Njegova najpoznatija pjesma „Na dan njenog venčanja” zasnovana je na iskrenoj ljubavi prema Kosari Babić, djevojci koju je zavolio, a i ona mu je pokazivala svoju naklonost sve do momenta kad je saznala da je nezlečivo bolestan. Njenu udaju za profesora Glišu Elezovića, Rajić je ovjekovječio stihovima: I srušiše se lepi snovi moji, /Jer glavu tvoju venac sad pokriva/ Kraj tebe drugi pred oltarom stoji – Prosta ti bila moja ljubav živa. // Ja neću kleti ni njega ni tebe, Ni gorku sudbu što sam tebe sreo;/ Ja neću kleti čak ni samog sebe,/ Jer ja bih time svoju ljubav kleo,// I našto kletve! našto ružne reči?/ O sreći svojoj čovek vazda sniva;/ Bol, jad i patnju smrt jedino leči./ Prosta ti bila moja ljubav živa.(...) I onda kada dođe ono doba/U kom će zemlja telo da mi skriva,/ Čućeš i opet sa dna moga groba: /„Prosta ti bila moja ljubav živa!”
U svom dnevniku zapisao je: „Jutros je odigran svršetak tragedije moje ljubavi. Ona se jutros, na jutrenju venčala, naravno, s drugim. Po svršenom obredu, i ja sam prišao i čestitao... Ona mi je lepo zahvalila. A možda ona i ne sluti da je njeno venčanje bilo opelo mojoj ljubavi.” Ova pjesma štampana je u Srpskom književnom glasniku dvije godine nakon nastanka i zastupljena je u brojnim antologijama.
Čitavog svog kratkog života žudio je za ljubavlju, za bićem koje će njegove snove i njegovu čežnju otjelotvoriti u prisnoj slici „male kuće starinskoga kroja”. Pjesma Moj san ogledalo je one slike obične, jedostavne životne sreće koju nikada nije uspio da dosegne. I kao za Novalisa i za Rajića pjesma je postala prelomna tačka na kojoj se vrši preobražavanje svijeta koji je postao san u san koji postaje svijet, a san je „značajan prodor kroz tajanstvenu zavjesu čijih hiljadu nabora padaju do našeg dna.” Osjećanje bliske smrti koje ga je pratilo tokom bolesti, činilo je Rajića metafizičkim lirikom, okrenutim Bogu od koga traži utjehu i odgovore na pitanja o svom životu.
Svaki njegov stih, svaka pjesma je zagrcnuti vrisak iz dubine bića, nesklad između onog što su u osamljenom krugu želi i onog što lomi i kida djelić po djelić života. I osjećanje straha da se u trenu može zaći s one strane snova, u smrt samu čije je blisko lice prepoznavao u svakom grču svoje bolesti: Pobedio je Život. Ja sam pao!/O, zbogom, zbogom, lepi moji snovi! /Ja vas napuštam... Meni vas je žao... (Izdaja)
Velimir Rajić rođen je 20. januara 1879. godine u Aleksincu.
O njegovim pjesmama, kao i pjesmama Vojislava Ilića i Danice Marković, Skerlić je govorio da „nam je dobrodošla pesma u kojoj ima istine, pa ma i najstrašnije. Iz toga uzroka, zato što su iskrene, imaće uspeha kod današnjih srpskih čitalaca, kojima je dodijala laž i afektacija u našoj današnjoj, čisto spoljnoj poeziji, svedenoj na igru reči i komediju osećanja. (...)Rajić je sve drugo samo ne diletant, i njegov pogled nije moda i sport, šala i ubijanje vremena, no najiskrenija i najbolnija pesma, mestimično nadjirljivija ispovest. Poezija je njegova pesimistička, ali pesimizam nije u njoj ono banalno i teatralno opšte mesto koje današnji pesnici tako bezobzirno i dosadno zloupotrebljuju. U ovoj knjizi (Pesme i proza) se može lepo videti u kolikoj je meri bol izvor poezije, i na koliko mesta Rajić je uspeo da da svu visinu bola, kao u najboljoj pesmi `Na dan njenog venčanja`.”
Bogdan Popović je Rajića u Antologiji novije srpske lirike zastupio sa šest pesama: Rasklapa zora, Jedna intimna istorija, (Od toga časa, u grud`ma mi planu,), Na dan njenog venčanja, Zavet, Zarobljenoj braći, Otadžbini.

(NASTAVIĆE SE)

---