Ovako se početak sukoba opisuje u knjizi Par M. Derrecagaix, „Insurrection de la Dalmatie”, Paris 1870. godine.
„Poručnik Rinek, već nakon prvog hica bio je pogođen sa dva metka, međutim, nastavljao je da upravlja vojskom. S obzirom da se vojska povlačila i tražila bolje zaklone, Rinek, iscrpljen zbog gubitka krvi, nije više mogao da prati svoje vojnike i ubrzo je sjeo na kraj obližnje staze. Njegov ordonans želio je da ostane kraj njega, ili da dovede pomoć, ali on mu je naredio da ga ostavi i povede računa o sebi i svojoj sigurnosti. Nekoliko trenutaka kasnije, dva ustanika su mu se približila i zahtijevali su da se preda. Njegov odgovor je bio hitac iz pištolja koji je čuvao kao poslednju pomoć – pucao je u jednog od ustanika, koji je pao mrtav. Kad je to njegov brat vidio, bacio se na oficira i usmrtio ga jednim udarcem handžara. Zatim ga je opljačkao, dokopao se 400 forinti koje su bile namijenjene garnizonu u Dragalju...“
Poručnik Rinek je sa vojskom došao oko 15 časova do Gornjih Ledenica i Murakove vode koja se nalazi ispod Grkavca. Ledeničani su ga presreli i zabranili mu dalji put, izuzev pet vojnika kako je juče sa Francom dogovoreno. Rinek nije znao koliko su protivnici brojčano jaki pa se poslužio lukavstvom. Zapovijedio je vojsci da se vrati, oko 500 metara unazad do Crkve Sv. Petke. To je bilo jedino mjesto gdje je mogao uhvatiti zaklon. Naredio je da se otvori vatra iz pušaka. Tom prilikom ranjen je Mijat Subotić. Ustanici su odgovorili na vatru i ranili-ubili poručnika. Obezglavljena vojska odstupala je prema Risnu ali je od druge ustaničke grupe bila spriječena, pa je morala potražiti spas oko Crkve sv. Nikole. Ustanici su uspjeli da vojnike istjeraju iz zaklona i u kasnim večernjim satima prisile na povratak do Smokovca, iznad Risna. Gubitak na strani okupatora iznosio je tri mrtva i jedanaest ranjenih. Branioci domovine su imali jednog mrtvog (Lazar Subotić) i trojicu lakše ranjenih boraca.
Dopisnici iz Boke kotorske poslali su urgentno telegrafske izvještaje svojim redakcijama i već danas mogli su se, u mnogim listovima, pročitati njihovi prilozi o porazu carske vojske na Krivošijama. Jedni su ustanike kudili, nazivali ih divljacima, čak predlagali hitnu odmazdu, dok su ih drugi slavili, kovali u zvijezde.
„...Kad Srbin čuje i čita, kako je šaka Srbalja u Boci Kotorskoj za odbranu svojih prava momački na noge ustala, kako li se junački drži protiv jačih četa pravilne vojske, kako gradiće osvaja, kako li četa od petnajest udara na jaču vojničku četu, te je razbija, a jedan među njima u sredinu vojničke čete juriši, da glavom četovođe pokaje glavu ustreljenog brata svoga – kako se nadimlju grudi, i srce razdragava, da je Srbin kadar razviti junaštvo, kome se svet divi, i koje mu ime pred svetom uzdiže, i čuvenim čini. No žalost je to, da je Srbinu suđeno, ili morati vrat u jaram metnuti, i svaku nepravdu pretrpeti, ili mora život svoj na kocku metati, krv nemilice prolivati, od čega često ne ostaje drugo, no pusta slava imena...“
Ništa više nije kao juče! Sa verbalnih okršaja prešlo se na bojno polje. Krv je prolivena i povratka nema. BOKA JE U PLAMENU! RAT JE POČEO!
....Treba evakuisati nejač i stoku. Krivošijani čekaju potvrdan odgovor knjaza Nikole i Senata da im dozvoli prolaz u Grahovo. Odgovor je NE! Sačekajte!
Broj 341.
G. Jovanu Andrinu Kovačeviću Kapetanu u Grahovo
Primili smo tvoe pismo koe si napisao Nj.S. Knjazu Nikoli koi se sad nalazi u Brda. Mi smo njemu oni čas ono pismo poslali na koe će mo dobiti odgovor do sjutra do podne. Čim mi dobiemo na ono pismo nalog od njega, tim ćemo ti ga poslati, ali dok nedobieš drugi nalog, nemoj to roblje koe dolazi u našu granicu puštavati no ih odbij u Bijelu Goru. I nemoj da ko od našieh ide u boj nipošto.
I ovo pismo tek dobiješ odma ga razbuči.
Cetinje 8 okt. (26 setembra) 1869.
Bečka vlada zauzima stanovište da ustanak buntovnika treba što prije ugušiti – na bilo koji način! U skladu sa opredeljenjem, 9. oktobra donosi naredbu o uvođenju vanrednog stanja koja je sledećeg dana otpremljena telegrafski u Boku, pod brojem 1208 i naznakom „Urgent“. Potpisana je i ovjerena od strane sedam ministara.
PIŠE: NEDJELjKO SAMARDžIĆ
(NASTAVIĆE SE)
)){kind=small}
