-PIŠE: DR RADOSLAV T. STANIŠIĆ

Kao treće enterijer spavaonice vatrogasne stanice u kojoj ljudi prvo spavaju, a onda se bude na zvuk alarma – neznatno vremensko preklapanje u odnosu na drugi kadar – oblače se i spuštaju niz šipku; četvrto – enterijer prizemlja vatrogasne stanice, zapravo objekat koji je napolju, sa šipkom u sredini s koje se još niko nije pojavio; radnici rade prežući konje za mašine, i konačno vatrogasci koji se spuštaju niz šipku odozgo (na kraju scene), dok vozilo kreće ka desnoj strani. Ovdje postoji znatno vremensko preklapanje i višak akcije između kadrova tri i četiri, koji jasno postavlja prostor i vrijeme priče; peto – eksterijer vatrogasne stanice dok se vrata otvaraju i vozila jure napolje; preklapanje u odnosu na akciju u četvrtom kadru; šesto – ulična scena u predgrađu: osam vozila projuri pored kamere zdesna nalijevo, prolazeći pored gomile koja stoji sa strane (arhivski snimci, očigledno, pošto jedino u toj sceni pada snijeg, i nigdje više u filmu); sedmo – ulična scena: četiri vozila jure ispred kamere, koja švenkuje (kreće se horizontalno na svojoj vertikalnoj osovini) dramatično prateći četvrto vozilo i smiruje se tek ispred kuće u plamenu; osmo – enterijer kuće: majka i dijete u sobi na spratu, punoj dima; deveto – eksterijer kuće: majka prilazi prozoru na spratu i zove u pomoć; deseto – enterijer: žena pada u nesvijest preko kreveta; jedanaesto – eksterijer: vatrogasac ulazi kroz prednja vrata; dvanaesto – enterijer: isti vatrogasac utrčava u sobu kroz vrata na desnoj strani i razbija prozor (koji je u kadrovima devet i jedanaest otvoren, ali je zatvoren u kadrovima osam i deset); trinaesto – eksterijer: vatrogasac postavlja merdevine na tlo i naslanja ih na slomljen prozor; četrnaesto – enterijer: vatrogasac nosi ženu do merdevina koje se pojavljuju u prozoru; petnaesto – eksterijer: vatrogasac i žena se spuštaju niz merdevine; šesnaesto – enterijer: vatrogasac ulazi preko merdevina kroz prozor i uzima dijete; sedamnaesto - eksterijer: žena je histerična; osamnaesto – enterijer: vatrogasac izlazi kroz prozor s djetetom; devetnaesto – eksterijer: vatrogasac silazi niz merdevine s djetetom i daje ga majci; i dvadeseto – enterijer: vatrogasac ulazi kroz prozor u sobu da bi šmrkom ugasio vatru.

Primjenivši paralelnu montažu sedam kadrova u enterijeru sa šest kadrova eksterijera, da bi dočarao paralelne radnje koje se događaju simultano, Porter je, kako izgleda, postigao – prvi put u istoriji filma – jedinstvenu vrstu narativne sveobuhvatnosti kakvu je, od svih umjetnosti, jedino film u stanju da postigne. Nijedan drugi medij ne dozvoljava brzo smjenjivanje višestrukih perspektiva bez uništavanja tačke s koje se gleda. Svakako, bilo je preteča paralelne montaže, krajem XIX vijeka – melodrama tog doba, fantastika, projekcije lanterne magike, predstave pomoću stereoptikon – slajdova i novinski komični stripovi.

U novije vrijeme, međutim, objelodanjena je jedna novootkrivena kopija filma Život jednog američkog vatrogasca koja za osnovu ima papirnu kopiju koju je Edison Company 1903. podnijela Kongresnoj biblioteci radi zaštite autorskih prava.

Ta, takozvana „kopirajt verzija", duga je 400 stopa i u njoj je jednostavno ponovljena cijela sekvenca enterijera (kadrovi 10, 12,14, 16, 18 i 20) i cijela sekvenca eksterijera (kadrovi 11, 13, 15, 17 i 19) u kontinuitetu, bez ikakvog umetanja. Međumontaža tih scena, kao što je urađeno u paralelno montiranoj verziji, stvara iluziju istovremenih, simultanih radnji koje se dešavaju gledano sa istovremeno pristupačnih tačaka gledanja. „Kopirajt verzija”, koja prikazuje cijelu akciju spasavanja, prvo gledano iznutra a onda gledano spolja, podrazumijeva vraćanje na raniji period, skoro da je riječ o „instant ripleju”, ali s nove tačke gledanja.


(NASTAVIĆE SE)

---