„Dva su razloga za izbor ove lokacije (iznad Cetinjskog manastira, prim. aut). Prvi, skulptura čovjeku koji je još za života dobio atribut sveca bila bi postavljena u neposrednoj blizini manastira i crkve, sakralnog objekta u kojem je Petar I kao duhovni i svjetovni poglavar Crne Gore obavljao crkvene obrede i državničke dužnosti. Drugi, danas zapušteni prostor iznad Cetinjskog manastira može postati značajno i atraktivno mjesto, zahvaljujući skulptorskom rješenju, koje uključuje i namjensko uređenje tog prostora, a što bi omogućavalo izvođenje multimedijskih programa, književnih večeri, kamerne koncerte, teatarske predstave i tome slično. Stara bi crnogorska prestonica na taj način dobila atraktivan lokalitet s bogatim programima kulturnih sadržaja“, rekao je Dimitrije Popović prilikom prezentacije u CANU. Podsjetimo, tada je rekao u CANU i sledeće: „Napomenuo sam da skulptura nije zamišljena kao nezavisni objekt. Ona se nužno integriše u prostor, određujući na nov način oblikovanje postojeće površine platoa. Na taj se način ostvaruje jedinstvo estetskog, simboličkog i funkcionalnog“.

Na prostoru iznad manastira, upravo tom koji se najviše sviđa velikom umjetniku, 1934. godine trebalo je da se zida Saborni hram, da se premjesti kamen temeljac, koji su postavili kralj i car, dvojica Nikola, i u tu svrhu je probijen put, poznatiji kao Nova džada, otkrivena pećina i napravljen projekat i pripremljen materijal (isključivo kamen), kada su zbog turbulentnih događaja toga doba radovi zaustavljeni.

A da ste, Dimitrije Popoviću, otišli kod ćivota svečevog i pitali ga što da radite (jer, valjda vjerujete u ono što rekoste u svojoj prezentaciji – da je čudotvorac), čuli biste, ako biste razumjeli: „Što će meni spomenik, kad sam tu lično prisutan? Ali, ako si baš navalio, napravi skulpturu od sedam santimetara i Bog će ti platiti, a ako i dalje namjeravaš da radiš to što si zamislio nek ti je na umu da po mitu ili po svojti i po ajteru oli i po kakvom zlome i nepravednome načinu potegne da partu i smutnju učini takvi ot gospoda Boga stvoritelja da budet proklet kako bezvjerni i bezzakoni kervomutnik i da mu Bog smuti mozag i da na njega i na njegov dom pošlje žestoku ljucku gubu i živinu i svako zlo i kastig da zle pogine ot pravedna suda božija i dom njegov da ostane pust“.

Da li parcele koje su svojina države Crne Gore, a kojima raspolaže Prestonica Cetinje, a koje su u istorijskom jezgru (list nepokretnosti LN 404, KO Cetinje jedan, parcela 3395 od 577 i parcela 3396 od 16866 kvadratnih metara) treba da se poklone? I kome? Ako za to parče zemlje ne postoje zahtjevi za restituciju, onda bi država, koliko je sjutra, mogla da ga proda po damping cijeni od 59 eura po kvadratu, što iznosi vrtoglavih 1.029.137 eura. A ako bi se organizovala licitacija, iznos bi bio mnogostruko veći.

Svi stanovnici Cetinja koji žive u istorijskom jezgru, koje je deklarativno predloženo za Uneskovu listu, znaju da ne mogu da ukucaju ni ekser na svoju svojinu, ili ofarbaju fasadu u željenoj boji bez saglasnosti specijalizovanih uprava, da ne bi izmijenili izgled najmanje prestonice na svijetu, jer je naše istorijsko jezgro fotografisano, snimljeno, skenirano i poslato Komisiji za prijem na Uneskovu listu. O tome se stara država, a Cetinjani imaoci nekretnina u istorijskom jezgru poštuju zakon i time vraćaju dug svome gradu i državi. Da li je (pre)cijenjeni umjetnik razbojnik koji ne poštuje zakon? Ili je član družine?

A sada pitanja za Vladu Crne Gore, rukovodioce Prestonice Cetinje, Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti, Udruženje umjetnika Crne gore i kompletnu crnogorsku javnost:

Da li je donijeta odluka za obilježavanje 190 godina od smrti Petra I?

Da li je raspisan međunarodni konkurs za umjetničko djelo?

Da li je određena lokacija i kako?

Da li ljudi koji odlučuju imaju dovoljno znanja i saznanja o onome o čemu odlučuju?

Koliko je sredstava odvojeno i iz kojih fondova, i još mnoga pitanja koja se nižu jedna za drugim.

PIŠE: VESELIN Đ. VUKOTIĆ

(KRAJ)

---