-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

U martu 1976. u Nišu je saopšteno da je nagrada za poeziju „Branko Miljković“ dodijeljena Vasku Popi za pjesnički triptih „Vučja so“, „Živo meso“ i „Kuća nasred druma“, u izdanju „Vuka Karadžića“. Pjesniku je nagrada uručena 20. maja, na prigodnoj svačanosti. Kritičar Radivoje Mikić je povodom ovih knjiga u „Ekspres politici“ napisao da one „potvrđuju neke njegove odlike: strogost i doslednost u oblikovanju jednog veoma koherentnog pjesničkog svijeta“.

Poznato parisko pozorište „Nuvo kare“ izvelo je u junu scensku adaptaciju stihova Vaska Pope, u prevodu Alena Boskea. Plakate i afiše za predstavu uradio je slikar Ljuba Popović. Predstava je nazvana „Sporedno nebo“ i prikazana je u okviru Međunarodnog pozorišnog festivala u Parizu.

Jedan je od najprevođenijih jugoslovenskih pjesnika – u svijetu su objavljene dvadeset i dvije knjige pjesama Vaska Pope. Upravo je objavljena njegova knjiga pjesama na holandskom jeziku, u Amsterdamu, pod nazivom „Mašina riječi“, u prevodu Jane Beranove, zajedno sa stihovima Zbignjeva Herberta, Miroslava Holuba i Gintera Kuntera. Takođe u Holandiji, u Roterdamu, štampane su Popine pjesme u zborniku „Pjesnici u Roterdamu“. Škotski časopis „Serten“ objavio je dvadeset i dvije Popine pjesme. Njegovi stihovi objavljeni su i u oksfordskom pjesničkom zborniku (Oxford Poetry Now), a mađarski časopis „Arion“ objavio je sedam pjesama Vaska Pope. Njegovi stihovi objavljeni su i u časopisima u Briselu, Švedskoj (Malme), Meksiku, Venecueli, Peruu, Argentini i u Indiji, na bengalskom jeziku.

Krajem 1976. u Igalu umire Zoran Mišić, Popin prijatelj, godinama najbliski. Mišić mu je, zajedno sa Kostom Timotijevićem, drugom sa studija, bio vjenčani kum.

Ima pedeset šest godina. Sa prijateljima voli da posjedi i da uz cigaretu ispija kafu bez šećera, razblaženu toplom vodom... Ili, kad se duže zadrži, i uz čašu crnog vina, ili „ružice“ razgovara mahom s mlađim piscima. Popine pjesme objavljuje BIGZ u džepnom izdanju. U jesen 1978. dobija još jedno značajno priznanje, najveće u to doba u Jugoslaviji: Avnojevu nagradu. Veoma je prevođen u svijetu, najprevođeniji od jugoslovenskih pisaca.U maju 1979. godine odlazi u penziju. Izabran je u novu upravu Matice srpske – jedan je od potpredsjednika (predsjednik je slikar Milivoje Nikolajević). Pristupio je novoosnovanoj Vojvođanskoj akademiji nauka i umjetnosti. Jedan je od osnivača.

U zavičajnom miljeu, u Vršcu, i na Vršačkom brijegu nastao je i krug pjesama „Živo meso“, u kući prijatelja Kanačkih. U ovoj kući Vasko će napisati i pjesme „Nebesko putovanje“ i „Podmlađeni vodopad“... Dobija Sedmojulsku nagradu za književnost. Na pitanje novinara povodom ovog priznanja, bio je, kao i uvijek, škrt na riječima: „Osjećam se veoma, veoma prijatno...“

Žarko Rošulj, pjesnik, kritičar i esejista, takođe urednik u „Nolitu“, inače potonji muž spisateljice Svetlane Velmar Janković, bio je Vasku veoma blizak, odan prijatelj, sve do kraja života. (Rošulj je uradio vizuelno-poetski portret Vaska Pope, a S. Velmar Janković je priredila, po želji Vaska Pope, izbor njegovih pjesama i napisala iscrpnu studiju „Vasko Popa, čudotvorac“. Ovo je testamentarno izdanje: Vasko Popa je Svetlani Velmar Janković ostavio u amanet da pripremi ovu knjigu pjesama.

„Nolit“ objavljuje 1980. godine djela Vaska Pope u sedam knjiga („Kora“, „Nepočin polje“, „Sporedno nebo“, „Uspravna zemlja“, „Vučja so“, „Živo meso“, „Kuća nasred druma“). Po ocjeni kritike i čitalaca riječ je o svojevrsnom izdavačkom poduhvatu.


(NASTAVIĆE SE)

---