-Priredio: BOŠKO BOJOVIĆ

Napredna omladina, koja se školovala najviše u Beogradu, oštro je reagovala na ove događaje objavljivanjem proglasa, nazivajući proglašenje još jedne srpske kraljevine maskaradom. Među potpisnicima tog proglasa javlja se i nova generacija drobnjačkih intelektualaca: Vasilije Žugić, Bogdan Bojović, Novica Šaulić, Radule Jauković i Tripko Žugić.

MN:Neslaganje sa kraljem

Poslije proglašenja za kralja, Nikola je pokušao da se izmiri sa narodom. Jedan broj članova Narodne stranke je amnestiran i raspisani su novi izbori za 1911. godinu. Izbori su bili jako kontrolisani, tako da je najveći broj poslanika bio po kraljevoj volji. Drobnjačku kapetaniju predstavljao je Jovan Memedović, uskočki sveštenik Marko Trebješanin, a jezersko-šaransku Minjo Karadžić.

Poslednji parlamentarni izbori održani su 29. decembra 1913. godine. Iz Drobnjaka su izabrani sledeći poslanici: Gavrilo Cerović za uskočku kapetaniju, Vasilije Žugić za drobnjačku kapetaniju, a sveštenik Stanko Obradović za jezersko-šaransku. Bio je to povratak Narodne stranke na političku scenu, a istovremeno afirmisanje nekih novih mladih i školovanih ljudi. Gavrilo Cerović će pravo iz zatvora poslije šest godina robije, sjesti u poslaničku klupu, a ubrzo zatim postati ministar prosvjete i crkvenih djela.

To su, dakle, bile političke prilike u Crnoj Gori, kada se otac Jelene Šaulić Bojović, pop Perko Šaulić 1909. godine, zbog neslaganja sa knjazom, odazvao pozivu iz sela Gajtan, gdje je izgrađena crkva, da se sa porodicom doseli.

MN: Jelena, među prvima, sama uzela oružje

Sad se vratimo Jeleni Šaulić Bojović, hrabroj ženi koja je kratko živjela, a tako mnogo dala. Rođena je pod Durmitorom, a vaspitavana u tradicijama epske poezije i kosovskog zavjeta. Svršila je učiteljsku školu u Srbiji i postavljena za učiteljicu u Prizrenu. Kao mlada prosvjetna radnica razvila je živu akciju u humanim, nacionalnim i kulturnim ciljevima. U Prvom svjetskom ratu, prilikom napuštanja Srbije, sklonila se u svoje rodno mjesto. A kad su okupatorske vlasti otpočele da interniraju i progone naše stanovništvo, i kad su počeli pojedinci da se odmeću u goru, Jelena je, među prvima, sama uzela oružje i pobjegla u šumu, pridruživši se tadašnjim četnicima, koji su se, za vrijeme Austro-Njemaca, sve više množili.

MN: Toplički ustanak 1917. godine

Dakle, među najpoznatijim ustanicima bila je mlada učiteljica Jelena Šaulić iz Gajtana. Poslije bugarske okupacije Srbije i izbijanja ustanka u Toplici i Jablanici 1917, učiteljica Jelena je sa svojim ocem Perkom, koji je bio već u poodmaklim godinama, postala borac Gajtanskog odreda. Otišla je na planinu Radan, priključila se ustanicima, naučila kako se baca bomba i gađa iz puške i postala jedan od najhrabrijih boraca. Poslije propasti ustanka u Toplici i Jablanici, Jelena Šaulić je sa ocem Perkom i grupom jablaničkih četnika napustila Gajtan i otišla u Crnu Goru, u rodni Šavnik. Do završetka Prvog svjetskog rata, 1918. godine, četovala je sa četovođom Boškom Bojovićem, sa kojim se poslije rata i vjenčala. Jelena je bila strah i trepet za neprijateljeve vojnike, žandarme, kao i za špijune i pljačkaše.

MN: Jelenini roditelji – gora i planina

Usled Jeleninog hajdukovanja, mađarske vlasti internirale su popa Perka i mučile ga, poručujući njegovoj kćeri – četniku da će ga objesiti ili strijeljati ako se ona ne preda. No, Jelena je odgovorila na četnički način: da su njeni roditelji gora i planina, a društvo puška i fišeci, i prijetila je neprijatelju krvavom osvetom. U četničkoj akciji 1917–1918. godine Jelena je učestvovala kao vrsni ustaš. Dočekala je oslobođenje otadžbine sa puškom u ruci. A kada je, poslije svjetskog rata, iznurena i narušena zdravlja, umrla u Pljevljima – bila je ožaljena od cijelog građanstva kao narodni junak. Umrla je vrlo mlada, 1921. godine. Posmrtno je odlikovana Karađorđevom zvijezdom sa mačevima za izuzetnu hrabrost.


(Nastaviće se)

---