-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

Na sjednici Divana riješeno je da sultan želi da vidi kneza Miloša, a ne prestolonaslednika Milana, pa je takva kneževa zamisao propala. Da bi se časno izvukao iz ove neprijatne pozicije, u koju je sam sebe doveo, knez je odriješio kesu i poslao sultanu na dar 1.000 kesa groša, velikom veziru 300 kesa, a carevom zetu 50 kesa. Novac je samo ublažio Obrenovićevu nesmotrenost, i on je tek tada shvatio da sultan i Porta čvrsto žele da ga vide u Carigradu.

Knez Miloš tih dana nije bio na nivou velikog vladara koji bi ovu posjetu pretvorio u veliku dobit, pa se ponio kao kakav užički šeret. U prepisci s ruskom diplomatijom, posebno vicekancelarom grofom Neselrodom, uvijek je iznalazio nove razloge za odlaganje puta. Pomalo ljutito pisao mu je grof 15. septembra 1834. godine da mu se u Carigradu može desiti samo jedna neprijatnost – da mu sultan zatraži kakvu novčanu pomoć, a od njega zavisi da li će mu je dati. Nešto slično bilo je do tada nezamislivo u srpsko-turskim odnosima, da sizeren pozajmljuje novac od svog bogatog vazala, što potvrđuje da je ruska diplomatija znala za kneževo veliko bogatstvo. Grof ga je obavještavao da je izdao nalog Butenjovu da mu bude na usluzi i da mu pruži svu moguću podršku u Carigradu, a bezbjednost života garantuje mu Rusija. Na kraju, izrazio je nadu da će ga njegovo pismo zateći u Stambolu, ali se prevario.

Knez Miloš se spremao za put u Stambol sve vrijeme dok je pregovarao s Rusima i Turcima. Odgovorio je grofu Neselrodu da očekuje iz Beča poručene poklone za sultana i ostale turske velikodostojnike i dodjelu ordena od sultana posredstvom vidinskog vezira. I, naposlijetku, pitao ga je šta da radi ako mu turska diplomatija postavi, iznanada, kakve neprihvatljive uslove ili zatraži kakvu novu nagodbu? I grofa Neselroda i poslanika Butenjova molio je da mu pomognu u nastojanju da ne prihvati neosnovane zahtjeve Porte. Butenjova je još molio da mu bude savjetodavac u komunikaciji s Portinim činovnicima za sve vrijeme boravka u turskoj prestonici. Grof je poslaniku preporučio 25. novembra 1834. godine da se srpskom knezu nađe pri ruci u svim prilikama.

Pismo i obećanja Neselroda su ohrabrila Obrenovića, pa je srpski vladar povukao još jedan valjan potez – obećao je da će ići u Carigrad pošto riješi još nekoliko spornih problema s Turskom: srbijansko-bošnjački spor na Drini, preseli spornu carinarnicu iz Niša u Aleksinac, i da mu se preda beogradski tahmiz i kantar. Sva tri problema riješena su povoljno po Srbiju, uz pomoć vidinskog paše i reis-efendije do proljeća 1835. godine. Mir je na Drini uspostavljen, kantar i tahmiz su predati srpskim vlastima, a za premještaj carinarnice Srbija je bila dužna da poveća tribut Porti za još 45.000 groša, koji je od 1835. godine, od Đurđeva dana, iznosio 2.345.000 turskih groša. Fermane o rješenju poslednja dva pitanja pratilo je pismo sultana knezu Milošu.

Ostao je da se riješi još jedan, nimalo lako problem – prihvatanje ili odbacivanje Sretenjskog ustava, kao posljedice Miletine bune. Knezu Milošu pružila se prilika da povuče posljednji potez. Osjećajući veću odgovornost za odlaganje posjete pred Rusima nego pred Turcima, knez Miloš je pisao Butenjovu da je uzrok Miletinoj buni njegova namjera da ide u Stambol, a narod mu ne da da izađe iz zemlje, ali dopušta njegovoj braći i prestolonasljedniku! [...] Istina je bila drugačija – narod je ustao i nije mu dao da ide u Stambol dok ne izda zemlji osnovne zakone, a knez je tu očitu razliku tumačio kako je njemu odgovaralo. Budući da je Porta znala, pa i ruska diplomatija, na osnovu izvještaja beogradskog vezira šta je uzrok buni – nezadovoljstvo Obrenovićevom vladavinom, ovo kneževo providno zavaravanje izazvalo je kod oba dvora negodovanje. Butenjov mu je na to čak skrenuo pažnju, pa je supenzijom Sretenjskog ustava riješen i ovaj problem, pa je pojačan pritisak ruske i turske diplomatije na kneza, i on više nije imao nikakav izgovor niti ikakvo pravo da odugovlači polazak.


(NASTAVIĆE SE)

---