Diplomatsko-konzularni činovnici nijesu bili poznati po svojim radnim navikama i poštovanju propisa. Prema riječima Iva Andrića, iako je radno vrijeme počinjalo u 8.30 časova, samo novopostavljeni pripravnici bi dolazi tačno na vrijeme. Činovnici bi počeli da pristižu između 9 i 9.30 časova, a cjelokupan personal ministarstva bi se kompletirao oko 10 časova. Šefovi odsjeka su odlazili kod načelnika na referisanje oko podneva. Postojalo je više naređenja ministara i pomoćnika ministara u cilju zavođenja veće discipline u radu, ali njihova učestalost ukazuje da u tom pogledu nijesu postignuti značajniji rezultati. Pomoćnik ministra Panta Gavrilović naredio je direktorima odjeljenja, 7. oktobra 1922, da vode strogo računa o dolasku i odlasku činovnika, jer su često viđani u gradu tokom radnog vremena i da mu po tom pitanju podnose nedjeljni izvještaj. Pomoćnik ministra Jovan Vučković, u svom cirkularu od 9. septembra 1924, iznio je zapažanje da činovnici uglavnom dolaze između 9.30 i 10 časova. Zbog toga se u dva navrata dogodilo da je predsjednik vlade Ljubomir Davidović tražio izvjesna objašnjenja na početku radnog vremena, ali da nije bilo nikoga u MID-u ko bi mogao da mu odgovori. Njegov naslednik Jovan T. Marković 9. decembra 1924. preinačio je pređašnje naređenje Pante Gavrilovića i tražio od direktora odjeljenja da mu podnose dnevne izvještaje o dolascima i odlascima činovnika sa posla. Novim naređenjem od 27. marta 1925. zbog izlaska činovnika sa posla prije završetka prijepodnevne smjene (13 č) i poslijepodnevne smjene (19 č), odlazak su smjeli da im odobre samo direktori odjeljenja uz prethodno odobrenje pomoćnika ministra. Na kraju je i ministar Momčilo Ninčić morao da izda posebno naređenje, 20. aprila 1926, kojim je tražio od direktora odjeljenja da strogo vode računa i uveo vanredne kontrole koje je lično sprovodio ministar ili pomoćnik ministra. Međutim, problem činovničke nediscipline je prevazilazio okvire MID-a. Predsjednik vlade Nikola Uzunović je predlagao svim ministrima, 18. jula 1926, da uvedu strožu kontrolu u svojim resorima nad činovnicima, da li ispunjavaju zakonskih sedam sati rada. Predložio je nekoliko različitih mjera kontrole, kao i da se prvi uočeni slučajevi najstrože kazne – otpuštanjem s posla. Stoga je Momčilo Ninčić ponovio svoje naređenje 6. avgusta 1926. godine. Ponovo je po ovom pitanju morao da interveniše predsjednik vlade Petar Živković, 2. februara i 8. avgusta 1929. godine.[...]

Naređenjem pomoćnika Jovana Vučkovića od 6. maja 1924. zabranjeno je činovnicima da bez službene potrebe odlaze u kancelarije drugih odjeljenja, jer je primijećeno da to čine samo zbog vođenja privatnih razgovora. Pomoćnik ministra Jovan Marković morao je da ponovi isto naređenje, 9. decembra 1924, uz dodatne instrukcije da smiju da napuste svoje kancelarije samo uz odobrenje nadležnog šefa i da će mu direktori odjeljenja lično odgovarati u slučaju nepoštovanja naređenja. V.d. pomoćnika ministra Konstantin Fotić je naredio, 13. novembra 1930, da se najstrože kažnjavaju činovnici koji napuste kancelariju, a da pri tome ne idu kod nadležnih na referisanje. Pomoćnik Momčilo Jurišić Šturm morao je da ponovi slična naređenja tokom 1932. godine.

MID je ustanovio da su činovnici mnogo vremena provodili u razgovorima s privatnim licima, kojima je u početku bilo odobreno da dođu kad god žele u toku radnog vremena. Stoga je pomoćnik ministra Jovan Marković izdao dva naređenja 9. decembra 1924, u cilju regulisanja ovog pitanja. Činovnicima je bio dozvoljen razgovor s publikom samo po službenim stvarima. Određivanje vremena prijema prepustio je direktorima odjeljenja i šefovima odsijeka. Privatna lica su smjela da budu samo u hodnicima zgrade MID-a i da uđu u kancelarije koje su bile određene za rad sa strankama. Bilo ime je zabranjeno da ulaze u ostale prostorije.[...]

Priredio: Miladin Veljković

(Nastaviće se)

---