-PIŠE: DR SOFIJA KALEZIĆ

Tematskomotivski okviri njihovih proza takođe se kreću od arhetipsko i mitskolegendarno profilisane svijesti junakinja i junaka djela do autorskog ukazivanja na različite oblike porodičnog nasilja, odnosa oba pola prema smrti i prolaznosti, te modelima ljudske borbe protiv nestajanja i ništavila. Takav vid odupiranja i nemirenja s nestankom najčešće se postiže kroz težnju ka ljubavlju i bavljenje različitim vidovima umjetničkog stvaranja, što ujedno predstavlja i način na koji se akteri radnje odupiru stiješnjenosti i svedenosti života koji im je dat. Crnogorske književnice ne pišu isključivo o ženama i ženskoj psihi, već su likovi njihove literature često i muškarci, iza čijeg portreta ličnosti i sudbina se prelamaju istorijska i kulturna dešavanja, prožimanja i lomovi.

„Termin ’voditeljska književnost‘ prvi je upotrebio Aleksandar Jerkov“, Nađa Bobičić, mlada kritičarka iz Podgorice koja živi i radi u Beogradu, osvrće se na fenomen proze koju pišu žene, smatrajući da ljubavne teme u kombinaciji s klasnom fantazijom čine jedan od modela ove vrste literature. „A ovom kovanicom s pejorativnim prizvukom, prvenstveno je imao na umu žene koje pišu, a koje su bile ili su još uvek voditeljke. Pitanje o muškarcima koji su takođe voditelji ili novinari i koji pišu umetnički manje ili više uspelu prozu ostalo je po strani. „I to, naravno, nije slučajno“, kaže Jasmina Radojičić, urednica u Laguni. Ona ukazuje na to da se književnost koju pišu žene banalizuje kao nešto što potencijalno ugrožava književne vrednosti i zatupljuje publiku, pa se stoga uglavnom ignoriše. I ona, kao i profesorka Vladislava Gordić Petković, ukazuje na kontinuitet ovog žanra još od bestselera iz XVIII veka. Dakle, ’ženska književnost‘ ima dugu istoriju, koja je uglavnom povezana s njenim odbacivanjem od strane dominantne akademske kritike kao nezanimljiva i prosta.“

Da previđanje ove vrste književnosti nije isključivo fenomen vezan za Balkan, potvrđuje jedna od uspješnijih američkih autorki bestselera, Dženifer Vejner, koja je kritikovala praksu ignorisanja popularne literature od strane književne kritike. Po mišljenju ove spisateljke, čak i ako pojedine knjige koje se svrstavaju u ovaj široko shvaćeni žanr dobiju književna priznanja, ona će po pravilu biti diskreditovana jer će se dovesti u pitanje njihov literarni kvalitet. Tema ljubavi, načina njenog doživljavanja i razumijevanja jeste jedna od nadređenih u ovom predmetnom kolopletu, pa se na ovom mjestu čini uputnim citirati prvih nekoliko rečenica iz Fromovog „Umijeća ljubavi“:

„Da li je ljubav umeće? Ako jeste, onda ona zahteva znanje i trud. Ili je ljubav prijatno osećanje, koje se iskusi sasvim slučajno, nešto što čoveka “obuzima” - ukoliko ima sreće? Činjenica je da ljudi gledaju bezbroj filmova o srećnim i nesrećnim ljubavima, slušaju na stotine pesama o ljubavi, a ipak teško da će pomisliti kako bi trebalo da nešto nauče o njoj. Zato je za njih osnovni problem: kako biti voljen, kako biti vredan ljubavi? Ono što većina ljudi u našoj kulturi podrazumeva pod ’biti vredan ljubavi‘ – u suštini predstavlja mešavinu karakteristika, kao što su: ’biti popularan‘ i ’posedovati seksipil‘. Problem ljubavi po ovakvom shvatanju jeste problem objekta, a ne problem sposobnosti – ljudi veruju da je voleti lako, ali je teško naći pravi objekat ljubavi ili pravu osobu koja bi nas volela.”

From objašnjava da je ljubav umijeće, kao što je umijeće i sam život – ako želimo da saznamo kako se voli, moramo da spoznajemo i istražujemo, kao što činimo kada želimo da savladamo bilo koje drugo umijeće, recimo muziku, slikarstvo ili vajarstvo. Po Erihu Fromu seksualna ljubav po svojoj prirodi je prolazna, što u velikoj mjeri potvrđuje i proza crnogorskih književnica. Navedene spisateljice ne donose gotova uputstva o umijeću ljubavi, već pokazuju kako ljubav nije osjećanje kojem svako može lako da se prepusti, bez obzira na dostignuti stepen zrelosti, uvjeravajući čitaoca kako su sva njegova nastojanja osuđena na propast ukoliko ne pokuša da razvije cjelokupnu svoju ličnost. Zadovoljstvo u ljubavi, prema njima – ne postiže se bez sposobnosti da se voli bližnji, bez istinske hrabrosti i povjerenja u sopstvene potencijale duha, uma i srca.


(NASTAVIĆE SE)

---