Osim manjeg broja domaćih autorki (među koje spadaju i one koje su crnogorskog porijekla, a žive u Srbiji i Hrvatskoj, poput Vide Ognjenović i Lidije Vukčević), kao i onih koje su srpskog porijekla, a već decenijama žive i stvaraju u Crnoj Gori (Bosiljka Pušić i Dragana Kršenković Brković), sa izuzetkom romana „Lajt lift” Slavice Perović, te „Dječak iz vode” i „Uspavanka za Vuka Ničijeg” Ksenije Popović – ostvarenja Milke Bajić Poderegin, Jelene Ćorović Međedović, Milenke Cice Čolović, Vere Pavićević, Eriete Lakićević, Žane Milutinović, Radojke Abramović, Ljerke Petković, Olivere Doklestić, Miroslave Nikčević, Nine Rabrenović, Milanke Aranitović Rakočević, Zorice Joksimović, Mirsade Bibić Šabotić, Sonje Ražnatović, Snežane Dakić Tomanović, Olivere Kujundžić, Katarine Sarić, Jelene Gošović Perović i Nataše Šotre – nedovoljno su kritički osvijetljena i približena široj čitalačkoj publici. Književnice čije sam romane i zbirke priča i pripovjedaka analitički predstavila, poređala sam hronološkim redoslijedom po godini njihovog rođenja.

Istovremeno sam nastojala da istaknem raznovrsnost pojave različitih narativnih podvrsta u okvirima savremenog stvaralaštva naših književnica, od romana i zbirki pripovjedaka realističkog i neorealističkog prosedea, preko formi društvenog, istorijskog, porodičnog i ljubavnog romana. Ovaj korpus se može proširiti preko krajnje lično profilisanih romanesknih formi kao što su roman-dnevnik, autobiografski i putopisni roman, do tehnički i sadržajno inovantnih struktura kakve predstavljaju roman sa nedovršenim krajem, roman-esej, postmodernistički, ezoterijski, mozaički komponovan roman, tzv. roman-čipka, kroz čije „tkivo“interferiraju raznovrsne literarne vrste, od narodnih predanja i legendi do vilinskih priča i umjetničkih bajki.

Korpusu literature crnogorskih prostora nastalom iz pera žena treba dodati i imena Dragane Tripković, Tanje Bakić, Melanije Bulatović, Blage Žurić, Nade Bukilić, Borke Smolović, Sofije Sonje Bošković, Vojislave Bebe Latković, Vjere Banićević, Katarine Brajović, Tamare Kovačević, Similjane Vukićević, Nataše Žurić, Ines Mrdović, Jelene Vuković, Tatjane Tanje Jovanović, Dragane Popović, Milice Šćepanović, Milojke Perović, Dušice Labović, Olje Knežević, Tijane Živaljević, Tatjane Zeković, Nine Vuksanović Lašić, Aleksandre Milić i ostalih, od kojih su se pojedine primarno afirmisale kao pjesnikinje, baveći se istovremeno proznim i dramskom stvaralaštvom. Iz razloga obima knjige „Minervinim tragom” (Prozno stvaralaštvo crnogorskih književnica) i postavljanja prioriteta u smislu literarnih kvaliteta i motivske inovativnosti, podaci o njihovom djelu našli su se u biobibliografskom segmentu kao vrijedan putokaz kasnijim istraživačima koji se budu bavili ovom temom.

U ovom kontekstu potrebno je istaći da pojam proznog stvaralaštva crnogorskih književnica ne treba kruto shvatiti jer pripadnost korpusu jedne nacionalne književnosti ne mora nužno da podrazumijeva odsustvo druge, ukoliko autorka smatra da ima genetskih ili kulturoloških razloga da se osjeća dijelom susjedne, npr. srpske ili hrvatske književnosti, kao i bilo kog trećeg nacionalnog korpusa. Sjetimo se da je Mirko Kovač sebe smatrao crnogorskim, srpskim i hrvatskim piscem, a da jedna od najvećih svjetskih umjetnica performansa, Marina Abramović (Beograd, 1946, porijeklom sa Cetinja), dobitnica međunarodne nagrade Venecijanskog bijenala (1997), Trinaestojulske nagrade Crne Gore (2012) i autorka biografije objavljene na engleskom jeziku - Walk Through Walls (2016), sebe smatra eks-jugoslovenskom autorkom.

Na prostoru Beograda i Srbije stvara (ili je stvarao) velik broj književnica crnogorskog porijekla ili djelimično crnogorskog (po jednom roditelju) – Vida Ognjenović, Ljiljana Habjanović Đurović, Biljana Jovanović, Isidora Bjelica, Snežana Radojičić, Svetlana Mićunović, Vesna Dedić, Vesna Radusinović – čija ostvarenja danas ulaze u korpus srpske književnosti.

PIŠE: DR SOFIJA KALEZIĆ

(NASTAVIĆE SE)

---