-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Sovjetska delegacija nije došla u Strugu krajem avgusta. Bila je određena i „zaustavljena“ u „poslednjem momentu“, jer je skup održan neposredno poslije intervencije u Čehoslovačkoj. Ipak, sovjetski pisci su bili na književnim susretima u Sarajevu i Beogradu. Sovjeti su često nudili širu saradnju koju jugoslovenski savez nije prihvatao uvijek, jer nije mogao finansijski recipročno da odgovori. Posebno su bili aktivni u stipendiranju jugoslovenskih prevodilaca sovjetske literature, uopšte ne očekujući reciprocitet po tom pitanju. Saradnja sa SSSR-om i pored nesuglasica oko okupacije Čehoslovačke nije bila dobro prihvaćena u Društvu književnika Hrvatske. Sekretar jugoslovenskog saveza pisaca je početkom 1969. trpio kritike iz Zagreba zato što je dao saglasnost da sovjetska delegacija doputuje u Jugoslaviju a da se nije konsultovao s republičkim društvima i udruženjima, uz upozorenje da su takve odluke poslije okupacije Čehoslovačke imale „moralni značaj“ i da Savez književnika ne smije da bude uvučen „u razna manipulisanja“. Sekretar je priznao da je Društvo književnika Hrvatske bilo formalno u pravu, ali i podsjetio da je Koordinacioni odbor u septembru 1968. odlučio da treba nastaviti saradnju sa Sovjetima uprkos političkim i ideološkim razlikama, a da je sporna posjeta bila dogovorena prilikom posjete jugoslovenske delegacije SSSR-u u novembru 1968.
Jugoslovenski pisci su ipak morali da budu politički vrlo taktični, iako su Sovjeti pristali da doputuju na Beogradske susrete 1968. Ambasada u Moskvi je doznala da je CK sovjetske partije prihvatio učešće delegacije na insistiranje sovjetskog saveza pisaca, ali je dao instrukcije da „ako u okviru susreta ne računajući kuloarske polemike, bude napada na SSSR ili korišćenja literarne diskusije za političku polemiku, oštro reaguje. Dolazi u obzir i demonstrativno napuštanje skupa“. Jugoslovenska diplomatija je podsjećala svoje pisce da je za šefa delegacije određen pjesnik Surkov, „inače poznat kao oštar u stavovima i za takvu eventualnost ima pripremljeno vrlo oštro istupanje“. Prema informacijama Ambasade, delegacija iz SSSR-a je „dosta jaka i spremna za radnu saradnju odnosno diskusiju“. Za Jugoslaviju je bilo važno da beogradski susret protekne bez političkih varnica, jer je procjenjivala da bi, ako „sve bude normalno u Beogradu“, Sovjeti kasnije učestvovali i na zagrebačkom susretu o evropskom ekspresionizmu.
I sa Mađarima je saradnja poslije okupacije Čehoslovačke bila dobra i sve raznovrsnija. Oni su bili u Strugi 1968, a prihvatili su i jugoslovenski predlog dvojnih susreta, kao sa Česima i Italijanima. Isticali su se prevođenjem jugoslovenske literature, a Zoltan Čuka je za taj rad odlikovan jugoslovenskim ordenom.
Avgustovski događaji iz 1968. nijesu poremetili veze ni s rumunskim piscima. Jugoslavija i Rumunija su sarađivale, ali je u Jugoslaviji bilo primjetno nezadovoljstvo velikim zaostajanjem književne saradnje za dobrim političkim odnosima. U 1968. je devetoro Rumuna bilo na Oktobarskim susretima i u Strugi. Poslije skromnih rezultata 1967. i 1968, odnosi su poboljšani pošto je 1969. potpisan sporazum o recipročnoj saradnji. [...]
Za razliku od odnosa sa SSSR-om, Mađarskom ili Rumunijom, sovjetska intervencija u Čehoslovačkoj je imala mnogo teže posledice na književne veze s Poljskom. Prekinute su veze poljskog i jugoslovenskog saveza pisaca u trenutku kada je književna razmjena bila svestrana, a književne veze u usponu. O tome svjedoče brojni primjeri predstavljanja jugoslovenske književnosti pred poljskom publikom 1966. i 1967 godine [...], a intenzivnu saradnju su ugrozili avgustovski događaji 1968. Više od godinu dana je trebalo da bi se odnosi normalizovali.
(NASTAVIĆE SE)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.