-PIŠE: BORIVOJE ĆETKOVIĆ

Ostao je Kardelj uz Tita, koji zajedno sa Bakarićem i ostalim njihovim istomišljenicima iz sjeverozapadnih djelova Jugoslavije traže obrasce daljeg jašanja samoupravnog socijalizma, a u stvari radilo se o ustavnim i zakonskim rješenjima koja će dovesti do pretvaranja republika u samostalne države, a pokrajine dobiti status republika.

Dobri poznavaoci jugslovenskog političkog života procenjuju da je Rankovićev pad doveo do slobodnije atmosfere u društvu, ali je izazvao i niz posljedica koje će se dugo osjećati-i što je nabitnije dezintegrativni procesi u Jugoslaviji sve više i više će uzimati maha.

Nezaobilazna je i ona struja u SK Srbije, predvođena Ćosićem i istoričarem Marjanovićem, koji su na 14. sjednici CK SK Srbije 1968. godine kritikovali nacionalnu politiku SKJ. Ćosić je kritikovao nacionalne birokratije, autonomaške tendencije vojvođanske birokratije. Veliki pisac i istaknuti istoričar bili su isključeni iz SKJ. Od proklamovane slobode mišljenja u unutarpartijskom životu nema ništa - Tito i partijski vrh ostaju dosljedni svojoj staljinističkoj praksi, (bez obzira na sukob i osudu staljinizma 1948. godine), začetoj još daleke 1937.

Nacionalističke snage na Kosovu vidjele su rješenje u pretvaranju pokrajine u republiku, a tražilo se čak i izdvajanje iz sastava Jugoslavije. Godine 1968, 27. novembra na Dan zastave, tj. državni praznik Albanije nacionalističke snage na Kosovu izvele su u više gradova Kosova i Metohije demonstracije - tad je izbačena parola „Kosovo republika”. Prvi put posle 1944/45. oglasile su se nacionalističke snage - Tito je pobunu nazvao neredima, navodno nije bio dobro obaviješten.

Na IX Kongresu, (održan je marta 1969.g) statutarno je uveden paritet u sastavljanju partijskog rukovodsta Jugoslavije, pa se Predsjedništvo sastojalo iz jednakog broja članova svake republike, koje su birali kongresi republika i odgovarajućeg broja članova rukovodstva iz pokrajina. Nekada ključni princip unutarpartijskog života nije načelno napušten, ali praktično jeste i SKJ od 1969. podliježe federalizaciji. Jedinstvo SKJ se sve više pretvara u savez partija, koaliciju osam partija pod zajedničkim imenom. Suverenost nacionalnih partija se favorizuje, apsolutizuje se nacionalno i teritorijalno. Takozvani savezni etatizam zamijenjen je stvaranjem policentričnog etatizma. Po ocjeni dr Petranovića još od 1964. do 1968. federacija je počela da „federira” i njene funkcije u oblasti investicija i zakonodavstva sve više se smanjuju.

I u oblasti kulture došlo je do manifestacija nacionalizma - marta 1967. pojavljuje se Deklaracija o položaju i nazivu hrvatskog jezika- Âťprva markantna manifestacija nacionalizmaÂť. Iza Deklaracije stajala je Matica hrvarska, Društvo književnika Hrvatske i još 16 ustanova i organizacija Hrvatske. Među potpisnicima se nalazio i Miroslav Krleža.

Šta su tražili potpisnici Deklaracije? Zahtijevali su da se ustavnim putem uredi jednakost i ravnopravnost četiri književna jezika: slovenačkog, srpskog, makedonskog i hrvatskog. Deklaracija je poništavala zaključke Novosadskog dogovora iz decembra 1954, koji su predviđali u osnovnom zaključku da je ÂŤnarodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan jezik. Stoga je i književni jezik koji se razvio na njegovoj osnovi oko dva glavna središta Beograda i Zagreba, jedinstven, sa dva izgovora, ijekavskim i ekavskimÂť. Godina 1970. nagovijestila je krvavi kraj Jugoslavije i urušavanje SKJ.

Na 10. sjednici, održanoj januara 1970. CK SKH odbacio je kritiku o porastu hrvatskog nacionalizma. Treba reći da je Vladimir Bakarić bio duhovni začetnik ove sjednice i uz Savku Dabčević Kučar glavni hajkač na Miloša Žanka, koji je tada bio potpredsjednik Savezne skupštine SFRJ. Bakarićeva drskost nema granica - 10. sjednicu označio je kao značajan doprinos raščićavanju s unitarizmom u redovima hrvatskih komunista. Napadao je navodno natpise Šime Đodana, Vlade Gotovca, Marka Veselice i drugih hrvatskih književnika koji su u to vrijeme tijesno sarađivali sa crnogorskim separatistima, okupljenim oko Grafičkog zavoda i Pobjede. Tito ima svu moć, ali Bakarić radi šta hoće - da li je imao i blagoslov i od najužeg vrha ostaje da nagađamo.


(NASTAVIĆE SE)

---