-PIŠE:
SVETISLAV
ŠESTOVIĆ

Te 1905. godine krenuli su da popale selo Krupic, gdje je između branilaca i napadača došlo do krvavog boja na Gavanjama, iznad Krupica. Toga dana poginula su dva velika i proslavljena srpska junaka, Božo Šestović i Mirko Bošković, koji su bili strah i trepet za sve muslimanske nasilnike. Božo Šestović je bio četobaša iz Hercegovačkog ustanka, koji se slavom i junaštvom okitio na Vučjem dolu. Toga dana je poginuo i Rustem Rapović, jedan od muslimanskih vođa, koji je poveo vojsku na Krupice.
Turski sreski načelnik (kajmakam) iz Šahovića naredio je da se počnu graditi karaule u Prošćenju, Baricama i Stožeru. Naredio je turskoj vojsci da zatvori granicu na Tari i da ne dozvoljavaju prelaz stanovništva ni sa jedne strane. Stanovništvo vraneško-premćanskih sela imalo je za potrebu prelaziti preko Tare radi trgovine. U Crnu Goru bi tjerali voće, žito i rakiju, a otud dogonili so, do koje se u Crnoj Gori lakše dolazilo. So je bila mnogo važna namirnica, pogotovo za stanovništvo koje se bavilo stočarstvom. U proljeće 1906. godine, turski stražari pripucaju na jedan karavan sa šest konja natovarenih sa džakovima soli, zaplijene so i konje, a kiridžije su uspjele da pobjegnu. Seljaci okolnih sela sa oružjem su oteli so i konje od turskih stražara. Ovi povodi i težak ekonomski položaj, istinske su nevolje koje su natjerale srpski narod ovoga kraja da uzme oružje u svoje ruke i da tim putem traže svoja prava od nepravde.
Zbivanja u Potarju dostigla su tačku ključanja kada je šahovićki kajmakan izašao u Stožer, odabrao mjesto za podizanje karaule i počela je gradnja. Okupljeni Stožerani usprotiviše se gradnji karaule. Sreski načelnik, šahovićki kajmakan, koji je zastupao vlast i trebalo narod da štiti, on u liku silnika, uhvati iz gomile dvojicu Srba i naočigled svih strijelja ih. Tu je prelila čaša, brojni problemi, teški teror, visoki porezi, zavađenost i mržnja dostigli su granicu neizdržljivosti, i srpskom narodu jedino rješenje bilo je samoodbrana. Iskupljeni narod razišao se sa skupa, otrčaše kućama po oružje i tu je borba počela i trajala cio dan. Stožeranima u pomoć su stigli i Baričani, pa je kajmakan sa svojom vojskom bio prinuđen da se povuče u Šahoviće. Mnogi ovo nazivaju Stožersko-barička buna.
Ova buna jeste planula u Stožeru i digli je Stožerani i Baričani 11. maja, ali se ona brzo proširila na ostala vraneško-premćanska sela i trajala mjesec dana i zove se Vraneško-premćanski ustanak. U isto vrijeme kad i u Stožeru, počele su gradnje karaula u Baricama i Prošćenju. Tada je u hanu u Premćanima ubijen vlasnik hana Mile Radović. Ustanicima iz Stožera i Barica odmah su se pridružili Prošćenci, Premćanci, Vaškovci i Krupičani. Tako se buna rasplamsala i zahvatila donjokolašinska i neka sela pljevaljskog kraja – Krička. Pobuna je zahvatila i borbe su vođene od Prošćenja, preko Sige, Lepenca, Cera, uz Vranešku dolinu, preko Gorica, Breze, Maoča, Podborova, Borova, sve do Tare. Zahvaćena sela postala su poprište svakodnevnih borbi za punih mjesec dana. Nekoliko stotina pobunjenih seljaka (njih oko 700), usta na oružje. Sve što je moglo pušku nositi iz sela Stožera, Barica, Prošćenja, Oboda, Lekovine, Gorica, Vodnog, Bliškove i ostalih okolnih sela Vraneša, a iz kričačkih sela, iz Premćana, Vaškova, Krupica, Borove, Kotlajića, Maoča, Mijakovića, usta na oružje. Navešću primjer kako su se ovdje, za slobodu i krst časni, borile tri generacije. Ilija Šestović, jedan od vođa ovoga ustanka, u borbu je poveo pored brojne braće i sinovaca, šest sinova i sedmoga unuka Mihaila. Jer ovdje niko nikome priznavao nije, da se sloboda braniti ne smije. Ustanici su odmah protjerali turske straže iz karaula pored Tare. Ustanicima je iz Crne Gore, preko Tare došlo u pomoć oko 150 dobrovoljaca. Turske vlasti su objavile da je to regularna crnogorska vojska i da ih ima duplo više. Turska vojska, jačine dva bataljona (tabora) sa iskupljenom rezervom prvog i drugog poziva (ilavom i redifom) od Muslimana iz Vraneša krenula je na ustanike. Pri svom pokretu ova vojska ubila je više ljudi, žena i djece, silovala žene i palila srpske kuće i imovinu. Paljenje srpskih sela i pljačkanje imovine činilo je i lokalno muslimansko stanovništvo.

(NASTAVIĆE SE)

---