„Pjesme Koste Radovića su nastajale s pogledom na dva svijeta, na motive tame i svjetlosti, mraka i ozarenja. U njegovim stihovima sustižu se um i duša, romantični zanos starinom i modernistički nemir pred zabravom. Lajtmotiv njegove poezije su, stoga, elementi prirode, u čijem okrilju čeka Javljena. U čekanju, Radović priziva Njegoša, pjesnika i svetitelja, Svetu Trojicu, čuare imena i identiteta. Kosta piše kako bi iskazao viši smisao poetskih snoviđenja, kako bi svojim stihovima očuvao vrijeme i doba predačke i svoje tradicije, do danas i sada. Svjestan da nebesko Kolo sadrži i njegov zvuk, Kosta Radović svojim stihovima zavjetno predaje cijelog sebe, svoju misao, bol i strah pred vremenom koje dolazi”, zapisala je, između ostalog, dr Lidija Tomić, dodajući da je Radovićeva „knjiga duboke pjesničke samoće i sjedinjenosti s višim smislom poetske egzistencije”.

– Marko Miljanov je prethodnik po mnogo čemu onoga što je napisao naš Kosta Radović. Kao što je Marko Miljanov bio živi svjedok svoga vremena i svega onoga što se događalo u vremenu na najbolji način, nosilac jezika toga vremena i svjedok svoje pripadnosti, naročito vezan za svoje Kuče, tako je i Kosta Radović svim svojim bićem vezan za svoju Pivu, za Manastir Uspenija Bogorodice, koji je u njegovo vrijeme izmješten, a čemu je on živi svjedok. On je tome svjedočio neprekidno u svim svojim pjesmama, romanima... On svjedoči tajni Manastira Pive, i svih onih koji su ugradili sebe u taj manstir. Značajno je da je Kosta posvjedočio i strašni pokolj Pive u toku Drugog svjetskog rata – kazao je, između ostalog, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije prilikom uručenja nagrade „Marko Miljanov” Kosti Radoviću.

Tom prilikom je i predsjednik Udruženja književnika Crne Gore Novica Đurić istakao: „Radujem se što dodjeljujemo nagradu našem Kosti Radoviću, jednom od najstarijih članova našeg Udruženja, koji je svaki cvijet, svaku travčicu, svaku kap pivskog meda ulio u svoje rukopise i svoje knjige. On je zabilježio svaki trenutak odlaska i povratka znamenitog Pivskog manastira. On je čovjek koji je iskreno pripadao svom narodu, pismu, vjeri. Tako je živio i živi. Danas nije bio u prilici da bude sa nama, ali vjerujem da će ova nagrada da ga osnaži i da mu dodatni motiv”.

Pozdravnu besjedu laureta Koste Radovića pročitao je njegov unuk Matija, koji je u djedovo ime i primio nagradu.

– Osjećam se u Kučima Marka Miljanova kao kum jer su moji preci iz Pive bili dvostruki kumovi sa vojvodom Lazarom Sočicom, a Sočica je vjenčani kum Marku. Perivoje Popović, savremeni pjesnik i najbliži rod Marka Miljanova, sreta me uvijek riječima bez laži: „Dobro došao, kume, iz Pive”. Djelo Marka Miljanova „Primjeri čojstva i junaštva” postalo je narodna i književna Biblija, Biblija morala i istine i pobjede nad lukavcem satanom – naveo je, između ostalog, u pozdravnoj besjedi laureat.

Zanimljivo je spomenuti da se Radović pojavio i kao književni lik u djelu „Čovjek koga su voljeli anđeli”, Vujice Ognjenovića.

O književnom djelu Koste Radovića pisali su, između ostalih, Jovan Delić, Lidija Tomić, Zoran Lakić, Radomir Baturan, Radomir Uljarević, Bećir Vuković, Milutin Mićović, Ljubomir Tadić, Žarko Leković, Marko Nedić, Milica Kralj, Novica Đurić, Draga Bojović...

– Moje pisanje, i to često ponavljam, ima korijen u mom djetinjstvu, čak u onoj 1943. godini, za vrijeme Pete ofanzife koja je tutnjela preko Pive ka Sutjesci. Kada su njemačke kolone silazile niz bregove, pored naše kuće koju su spalili dok smo bili u zbjegu, u pećini, kao ptice, gledao sam tada tri rijeke – Komarnicu, Sinjac i Pivu, i umirao od žeđi i straha. Korijeni moga pisanja su tu, što se i vidi iz mojih kasnijih djela. Ja nijesam mogao biti svjestan toga tad, da ću jednom biti pisac i da ću pisati o tome – otkriva Kosta. Prisjeća se zbjega.

– Zahvaljujući mojoj majci Ruži, koja je rodom od Ćukovića iz Oraha pivskog, preživio sam tada i tifus. Ona je sedam nedjelja bdjela iznad mene i uvijala obloge oko čitavog mog tijela. Otac Matija me je u toku te ofanzive premještao iz mjesta u mjesto kao ptica što mladunče prenosi, kaže on.

Razgovarao: Aleksandar Ćuković

(NASTAVIĆE SE)

---