-Priredio: Miladin Veljković

O svom glavnom pronalasku Pupin je dalje kazao: „U električnom kolu sa kalemom sa kondenzatorom elektricitet u kretanju ima određenu inerciju i određenu električnu krutost; prema tome ovo kretanje imaće i određenu frekvenciju oscilatornog kretanja, isto kao i zvučna viljuška. Stoga je jasno da je elekrični oscilator, čija se sopstvena frekvencija može podesiti bilo kalemom, bilo kondenzatorom bilo oboma, savršeno sličan akustičnom kondenzatoru. Pomoću električnog rezonatora ovog tipa, sa promjenljivim kalemom ili kondenzatorom, uspio sam da detektujem svaki harmonik izobličene naizmjenične struje...

Danas postoje milioni ljudi koji to rade kada okreću dugme na svojim radio-aparatima, i tom prilikom ih podešavaju na talasnu dužinu određene radio-stanice. Izraz `podešavanje na visinu tona ili frekvenciju predajne radio-stanice` mnogo je bolji, jer podsjeća operatora na sličnost između akustične i elekrične rezonance. Ova procedura ugledala je dana u `staji` starog Kolumbija koledža, prije trideset godina. Nazvao sam je `električno podešavanje` i isto ime joj je ostalo do danas. Riječ `podešavanje` nametnula mi se kao posledica te iste riječi, koja je označavala visine tona srpskih gajdi, što sam sa velikim interesovanjem posmatrao u svojim dječačkim danima. Ova rana iskustva pomogla su mi da lako shvatim električne i akustične rezonance”.

Pupin je, tako, pojedina svoja saznanja i zapažanja još iz djetinjstva koristio u svom pronalazačkom radu. Pored toga, upotrijebio je, takođe, i iskustvo stečeno u mukotrpnoj i veoma dugotrajnoj borbi da postigne najviše zvanje i znanje u jednoj novoj i mladoj državi, koja je izgrađivala svoju sveukupnu ekonomsku, duhovnu i kulturnu moć i koja će je dovesti do mjesta najmoćnije države na svijetu. Pupin se uporedo izgrađivao na svim poljima, od stručnog i naučnog usavršavanja, do stvaranja jednog novog sveobuhvatnog pogleda na svijet, život i društvo. Ono što je, nesumnjivo, najbitnije, a što je naučnik i pronalazač odlično zapazio i afirmisao, jeste da se do uspjeha, na bilo kom planu, stiže samo nepokolebljivom vjerom u sebe, ljubavlju i motivisanošću, ali se sve to mora povezati i upregnuti u neprekidan i mukotrpan rad koji vodi do cilja. Čovjek mora imati vjeru u sebe i svoje sposobnosti i ogromnu volju da radom, sopstvenim i neposrednim naporom, ide smjelo po tačno zacrtanom putu. U tom smislu se Pupinov rad, ali i spisateljska djelatnost, moraju posmatrati i kao veliki podsticaji svakom mladom čovjeku, željnom znanja i nastojanja da se ide ka što većim i uzvišenijim dostignućima, posebno na polju nauke i tehnike.

„Građanin Sjedinjenih Država koji je rođen u drugoj zemlji – nastavlja Pupin upoređivanje karakteristika rođenog i naturalizovanog Amerikanca – „ima mnogo prilika da hvali vrline ove zemlje, kada već domorodac to ne bi učinio. Tako nešto uvijek biva kada useljenik u ovu zemlju posjeti svoj stari kraj i čuje mišljenje o Americi koje je bazirano na predrasudama Evrope, a koje potiče iz neznanja. U takvim prilikama on će reći, pod uslovom da je shvatio duh ove zemlje, mnoge stvari na ljepši način nego što bi to kazao rođeni Amerikanac. Taj duh će ga pokrenuti, ako je njegova naturalizacija značila da je prihvatio američke tradicije, i to sa iskrenim oduševljenjem. Izjave, pak, rođenih Amerikanaca mogu biti nalik na samohvalisanje i busanje u prsa. Kada to isto govore naturalizovani Amerikanci, utisak je sasvim drugačiji”.

Brza i sveopšta industrijalizacija Amerike predstavljala je jedno veoma značajno i temeljno preoblikovanje jednog novog društva, koje su sačinjavali mnogobrojni kolonisti, njihovi nasljednici i kasniji useljenici. Stvorena je jedna nova, moderna i napredna država, a i nacija koja je izgradila sopstveno društveno, političko i ekonomsko društvo. Njemu je pripadao i Pupin, koji je došao kao mladi čovjek, željan znanja i duhovnog napretka. To je našao u tom Novom svijetu. Njemu je takav svijet odgovarao, kao uostalom svakom mladom i naprednom čovjeku, koji hoće i nastoji da se afirmiše na bilo kom planu. Pupin je osjetio i shvatio duh Novog svijeta, da to nije materijalizam niti isključivo borba za sticanje novca i materijalnih dobara. Postoji i onaj dublji, manje vidljiv i opipljiv duhovni svijet, koji se može osjetiti i shvatiti tek nakon dužeg života u tom društvu i njegovog dubljeg i detaljnijeg posmatranja i proučavanja. Pupin je to dobro zapazio, i taj dublji, duhovni svijet upio u sebe, postajući mnogo iskusniji, mudriji, duhovno bogatiji, i naučno zrelija ličnost koja je zračila novom i nadahnutom snagom. Novu viziju svijeta i života je shvatio i prihvatio, i na najbolji način prenio kroz svoju, već smo kazali, najpoznatiju knjigu „Sa pašnjaka do učenjaka”.

(Nastaviće se)

---