-Priredio: MILADIN VELjKOVIĆ

U završnici sporazuma bivšeg kralja Milana i namjesnika u kraljičinom pitanju prisustvovao je i kralj Aleksandar. Pisao je majci i molio je da dobrovoljno napusti Srbiju. Pošto je Skupština dala odriješene ruke vladi da iz zemlje ukloni i kraljicu Nataliju, Namjesništvo i vlada su pokušali da je privole da dobrovoljno ode. Grof Vladislav Hunjadi, brat kneginje Julije, išao je kraljici da je ubijedi u neophodnost njenog odlaska, koje je u interesu dinastije i zemlje. Kraljica, međutim, nije htjela da čuje za te savjete. O njenom stavu Hunjadi je izvijestio kralja. Očigledno da su se namjesnici starali da kralj bude informisan ne samo o ovom, već i drugim pokušajima predsjednika vlade Pašića da ubijedi Nataliju da ode iz zemlje. Na taj način bi pred kraljem imali alibi da je učinjeno sve da se pitanje razriješi mirnim putem i bez skandala, ali da je njegova majka kriva ako se dogodi suprotno. Očigledno da su u tome i uspjeli. Na Uskrs 1891. kralj je posjetio majku, iako za to nije imao očev pristanak. Tu posjetu je nerado učinio jer nije želio da ljuti oca, ali je namjesnik Ristić preuzeo odgovornost na sebe. Očigledno je već tada bilo riješeno da se kraljica mora ukloniti, makar i silom, jer guverner izričito tvrdi da je glavni motiv namjesnika da se ogluše o želje kraljevog oca taj što u slučaju prisilnog udaljavanja kraljice ona ne bi mogla da vidi sina. Tako se i zbilo.

Kralj je bio vrlo nervozan tih dana. Svađao se sa guvernerom jer nije htio da uči, bacao je štap za bilijar, a povišeni ton je odavao unutrašnju nervozu, koju očigledno nije mogao da savlada. Na dan 18. maja, kada su žandarmi pokušali da kraljicu majku sprovedu do Save, odakle je parabrodom „Deligrad“ trebalo da napusti zemlju, bila je velika gužva u gradu i pokušaj policije je osujećen. Namjesnici i Pašić došli su u dvor uveče u pola osam i tu se zadržali do sedam izjutra. Ujutru 19. maja, u pola pet, kraljicu su policija i eskadron konjice sproveli do željezničke stanice, a odatle je posebnim vagonom otpraćena u Zemun. Kralj je sve vrijeme ostao „miran i priseban“ jer je znao šta se napolju događa. Bilo mu je žao što majka nije sama otišla, kao što joj je i sam savjetovao.

Aleksandar je u maju 1891. ostao sam u Srbiji, bez oca i bez majke. Zakoni o udaljavanju kraljevih roditelja iz Srbije, bez obzira na okolnosti pod kojima su nastali, donijeti su tokom kraljevog maloljetstva i vrijeđaju prava vladara zato što rešavaju porodične odnose bez njega. Namjesnici su se ogriješili o svoju dužnost, jer u ovom pitanju nijesu bili kraljevi zastupnici. Štaviše, protjerivanjem kraljeve majke izvršena je povreda ustava, čl. 14, po kome nijedan srpski građanin nije mogao biti prognan iz zemlje. Ovi zakoni nijesu obavezivali kralja da ih, po punoljetstvu, mora poštovati. Nijesu ga mogli spriječiti da roditelje pozove k sebi, ako to želi. Najjednostavnije rečeno, o članovima Kraljevskog doma ne mogu se donositi zakoni bez pristanka kralja.

Kralj je nastavio da upražnjava uobičajene aktivnosti kao da se ništa nije dogodilo. Docnije će se ispostaviti da su pomenuti događaji ostavili duboke tragove na mladog Obrenovića i da o povjerenju prema neposrednom okruženju više nije moglo biti ni govora.[...]

Koliko je razvod roditelja i ne uvijek stručno i fleksibilno ponašanje okoline uticalo na psihičko stanje mladog kralja, zaista je veoma ozbiljno pitanje. „Kralj ima dobro srce i plemenitost“, bilježi guverner, i dodaje da zbog nervozne prirode često ne umije da se savlada, izlazi iz takta i postaje jogunast. „Kod njega su upravo dvije prirode: redovna, blaga i plemenita, a vanredna surova i jogunasta; ali poslije ljutine brzo povratljiv i zaboravlja uvrede“, zaključio je Mišković. Poslije dvije godine druženja sa kraljem, Male je bio ubijeđen da je upoznao njegovo srce, da je kralj dobar i pravičan, ali pod velikim teretom svojih mladih godina i uticaja koji roditelji vrše na njega, a kojima on zbog svoje prirode ne može da odoli. Neprekidna potreba da nešto radi prstima, kidanje i savijanje papirića, a često i grickanje noktiju samo su neki simptomi nervoznog i nesigurnog djeteta. Često je nesvjesno satima čupkao svilene konce iz ukrasnih traka naslonjače. U prijatnom društvu je bio veseo, razdragan, sa ukusom duhovit, u neprijatnim situacijama postajao je nepomičan, ukočen, a kada bi ostao sam dobijao je glavobolje, nesanice i gušenja, usled čega je izlazio u hladne odaje i na balkon da „uhvati“ vazduh.


(KRAJ)

---