-PIŠE: TOMAŠ ĆOROVIĆ

Od doseljenika koji su osnovali varoš Šavnik, izrašće dvije veoma značajne svešteničke porodice: Đurovići i Ivanovići.

Luka Đurović, koji je kao mladić 1859. godine navratio u Drobnjak u posjetu svom ujaku mlinaru Mišuru Kontiću, zadržao se tu za cio život i ostavio neizbrisiv trag. Luka je došao u Šavnik iz sela Zaselja, iz okoline Požege, gdje mu se otac doselio iz Bjelopavlića. Bio je najstarije dijete u brojnoj porodici. Pošto je bio nježna zdravlja, roditelji su ga dali da izuči za sveštenika u jedan od manastira u Ovčarsko-kablarskoj klisuri. Luka je bio nemirne naravi, promijenio je nekoliko manastira gdje je posluživao i učio se bogoslovskoj nauci. Naposletku napušta monašku školu u manastiru Rakovica i vraća se kući. Majka pođe sa njim pod Ostrog i usput svrate kod njenog brata, Lukina ujaka Mišura Kontića koji je iz Pješivaca bio izbjegao u Drobnjak. Mišur je radio kao mlinar kod braće Tomića – Boža i popa Milovana. Mladi Luka će, na nagovor ujaka, tu ostati, i kraj drobnjačkih mlinara napraviti prvi kuću i otvoriti trgovinu. Pošto je posao dobro krenuo, on kao ispomoć dovodi sestre iz Srbije, Dobricu i Gospavu, koje će se tu ubrzo udati. Njima će Luka prepustiti trgovinu, a one vrijedne, zaimaće i postati sa svojim potomstvom Pekićima i Pavićima ugledne porodice. Ubrzo će se tu oformiti varoš Šavnik, koje se on smatra osnivačem. Luka se vraća u svoju postojbinu, gdje će od 1864. do 1867. godine biti učitelj u školi pri manastiru Ostrog. Luka je i prvi učitelj škole u Vrelima 1872. godine, a potom u Žabljaku i Šavniku. Jedan je od organizatora ustanka 1875. godine u durmitorskom kraju i Zatarju. Poslije oslobođenja Nikšića biće i tamo jednu godinu učitelj, a onda će se 1881. godine u manastiru Ostrogu rukopoložiti za sveštenika. Pošto u Drobnjaku nije mogao dobiti parohiju, svešteničku službu započinje u Pivi, gdje ostaje kratko, seli se za Negotinsku krajinu, gdje će u selu Bela Reka dobiti parohiju. Tamo će se 1883. godine naći u vrtlogu Timočke bune. Dobar govornik, naočit, buntovan po prirodi, pop Luka će svojim govorima zatalasati narod i mnoge seljake priključiti ustanicima protivu režima kralja Milana. Komandant je ustaničke vojske u napadu na Zaječar. Poslije propasti bune sa ostalim kolovođama, pop Luka bježi u Bugarsku. U odsustvu je osuđen na smrt. Vratio se ilegalno u Šavnik, preko teritorija koje su pripadale Turskoj i primio parohiju pri manastiru Bijela. Na mjestu bijeljanskog paroha ostaje do 1894. godine kada, na svoju molbu ide u penziju.

Pop Luka je ostao i dalje veoma društveno aktivan. On je sa grupom uglednih varošana osnovao 1898. godine čitaonicu i bio njen prvi predsjednik. Sa „nekoliko naše intelegentnije momčadije u ovoj varoši“, pop Luka osniva i pozorišnu trupu. Često putuje u Beograd kod svojih radikalskih prijatelja. Na drugoj strani, u Šavniku u kući svojih imućnih sestara dočekuje na nekoliko dana odmora mnoge prijatelje iz kulturnog i političkog života Srbije i Crne Gore.

Popa Luku je u parohiji zamijenio sin Mihailo koga je mitropolit Mitrofan rukopoložio u sveštenički čin 16. oktobra 1894. godine u manastiru Ćelija Piperska. Mihailo je rođen 1868. godine. Završio je pet razreda gimnazije. Učio je školu u Zaječaru, Negotinu i Beogradu. Dolazi kod oca u Crnu Goru i ženi se sa Cetinja Gospavom, kćerkom glavnog školskog nadzornika Đura Popovića. Pop Mihailo će dugo godina uporedo biti i jedan od učitelja u šavničkoj školi. Ostao je upamćen kao veoma duhovit i društven čovjek. Lijepo je pjevao, bio je član pjevačkog društva i pozorišne družine. Pop Mihailo Đurović je bio ratni sveštenik u Durmitorskoj brigadi u Prvom balkanskom ratu. U oslobođenoj Metohiji iznenada se razbolio, vraća se u Šavnik gdje se ubrzo upokojio na Svetog Savu 1913. godine.

Umirovljeni pop Luka je, u ratovima koji su slijedili, iako u poznim godinama, zamjenjivao sveštenike koji su bili na frontu ili u internaciji. Upokojio se na Ilindan 20. jula (2. avgusta)1917. godine. Grobovi ovih bogoslužitelja nalaze se sa južne strane šavničke crkve. Povodom 100-godišnjice od smrti popa Luke, episkop budimljansko-nikšićki vladika Joanikije je 26. avgusta 2017. godine služio parastos ovim zaslužnim sveštenicima.


(NASTAVIĆE SE)

---