Skijanje se vezuje za pojavu prvih skija u Crnoj Gori, koje je donio Norvežanin Henrik Angel (1861–1922), pisac, predavač, oficir, kartograf i poliglota i najslavniji sportista Norveške `80-ih godina. On je u januaru 1893. godine, sa skijama od Kotora, preko Njeguša, došao na Cetinje. Zahvaljujući njemu, Crnogorci su tada prvi put vidjeli skije i skijaško umijeće ovog skijaša, što je izazvalo veliko interesovanje kod naroda. Na Cetinju su i novine pisale: „Ima nekoliko dana da se bavi u našoj sredini g. Henrik Angel, vojnički kapetan iz Norveške. Došao je iz Kotora na lizama (skijama) kojima se u Norveškoj ide, ili bolje reći leti po snijegu. To su metar i po dugi drveni poplaci kojima se može po najvećem snijegu i uz brdo oditi”.

Glasine o tome brzo su došle i do knjaza Nikole koji je odmah pozvao ovog Norvežanina u Cetinjski dvor, gdje ga je srdačno primio. Angelovo skijaško umijeće oduševilo je knjaza Nikolu, pa je naručio nekoliko pari skija iz Beča i naložio ovom skijaškom virtuozu da osnuje prvu skijašku školu u Crnoj Gori (1893). Zahvaljujući tome ovaj sport imao je svoje pristalice i među vladarima. Pored knjaza Nikole, u ovoj školi bili su i jedan od prinčeva, dvije princeze, princ Petar Karađorđević, kao i pojedini domaći i inostrani ministri. Vrlo brzo skijanje je postalo moda, pa je zabilježeno da je „ovaj Norvežanin u Crnoj Gori stekao opšte simpatije među nama i ostavio lijepu uspomenu – prve liže, koje se već nabavljaju i na njima po snijegu kliza”. U znak zahvalnosti što je donio vještinu skijanja, crnogorski gospodar proizveo je Angela u viteza sa ordenom Danila I, najvišim odlikovanjem koje je jedan stranac mogao da dobije.

Nakon Cetinja, Angel je krenuo prema Podgorici, pa dolinom Zete ka sjeveru i Nikšiću. Angel je ostavio skije Crnoj Gori, a sa njima i divne zapise u knjizi „Kroz Crnu Goru na skijama”, koja je objavljena u Kristijaniji – današnjem Oslu, 1895. godine.

Nakon odlaska Angela, na Cetinju je dosta urađeno na popularizaciji skijanja. Pored ostalog, pominje se osnivanje skijaškog društva, kao i činjenice da su se u sve većem broju mogli vidjeti skijaši na strmim padinama Lovćena, pa i drugih planina po Crnoj Gori. Ipak, u to vrijeme skijanje se pominje više kao oblik zabave i razonode, gdje takmičenja u današnjem smislu nije bilo.

Henrik Angel dva puta je boravio u Crnoj Gori (1893. i 1914), a cilj ovih putovanja za njega je bilo širenje ljubavi prema skijaškom sportu, ali i upoznavanje crnogorskog naroda koji se viteški borio za nacionalno oslobođenje.

Biciklizam počinje da se javlja krajem devetnaestog vijeka, kada se na Cetinju otvorila prva prodavnica bicikla. Godine 1897. na Cetinje su iz Beograda, preko Bosne i Hercegovine, stigla trojica biciklista, a među njima i poznati glumac Ljubomir Ljuba Stanojević. Ovaj, u to vrijeme, veliki poduhvat, izazvao je veliko interesovanje na Cetinju. Početkom dvadesetog vijeka „velosiped (biciklo) nije više rijedak gost u Knjaževini Crnoj Gori”, što govori da je biciklizam imao dosta pristalica u to vrijeme.

Na Cetinju je 1905. godine osnovan prvi biciklistički klub, čiji nam rezultati nijesu poznati. Godine 1910. u štampi se pojavljuju i prvi protesti protiv biciklista, gdje piše: „Vrlo često se viđaju i noću kroz prijestonične ulice neki – većinom sportisti, kako jure na točkovima (biciklima), a bez ferala (osvjetljenja)”. U to vrijeme pominje se i biciklistički klub u Kotoru.

Tenis se u Crnoj Gori igrao kada i u drugim razvijenim evropskim državama. Sinovi knjaza Nikole, Danilo i Mirko, ali i ostali članovi kneževe porodice, savladali su tehniku tenisa za vrijeme školovanja u Evropi. Prvi teniski teren izgrađen je blizu dvorskog parka na Cetinju 1894. godine. Te godine organizovan je i turnir na kome su učestvovali oficiri Mediteranske flote, članovi kneževe porodice i predstavnici diplomatskih misija. O tom turniru pisala je i „Arena” u Londonu 1894. godine, pod naslovom „Crnogorski knez igra tenis na Cetinju”, sa slikom sinova knjaza Nikole, Danila i Mirka, u narodnoj nošnji, sa reketima u rukama. To je i prvi pisani dokument o teniskom sportu u Crnoj Gori. Nakon ovog turnira povećava se interes za tenis, tako da se narednih godina izrađuju tereni pri poslanstvima. Sa izgradnjom svojih rezidencija, diplomatska predstavništva uz njih grade i teniske terene, tako da je 1910. godine na Cetinju bilo ukupno 11 teniskih terena.

(Nastaviće se)

Piše: Prof. dr Veselin Jovović

---