-Priredio: Miladin Veljković
Čim je na lađu pristup bio dozvoljen, jedna deputacija ovdašnjih Srba je došla do kneza i zaželjela njemu, i ostalim članovima delegacije, dobrodošlicu. Zatim se knezu predstavio prefekt ovdašnji, koji ga je obavijestio da je rumunski knez
Karol I Hoencolern Sigmaringen imao namjeru da ga u Turn Severinu dočeka, pa je zbog toga i u Đurđevo (Giurgiu) danas stigao. Međutim, plovidbu ka Turn Severinu nije mogao nastaviti jer je njegov parabrod pretrpio teško oštećenje u sudaru sa drugim parabrodom. Na molbu prefekta, knez je potom u pratnji domaćina i sa ostalim članovima delegacije, obišao grad, praćen muzikom i razdraganom masom svijeta i pozdravljen na srpskom sa: „Živio” i „Ura”. Kasno uveče knez se vratio na „Deligrad”, gdje je i prenoćio.
Sjutradan, u nedjelju 19. marta, „Deligrad” je bez stajanja plovio od 5.45 izjutra, kada se krenulo iz Turn Severina, pa sve do 10 sati uveče, kada se pristalo u luku bugarskog grada Ruščuka (bug. Ruse, tur. Rusciuk). U Radujevcu, u 7.30, poslednjoj srpskoj varoši prije ulaska u Bugarsku, kneza su sa obale, poklicima: „Živio” i pucnjavom iz prangija, pozdravili mnogobrojni narod, uparađena narodna vojska, sveštenstvo i činovništvo. Prolazeći pored stare tvrđave grada Vidina, putnici „Deligrada” vidjeli su na njoj tursku zastavu istaknutu u znak počasti knezu
Mihailu.
Odmah po dolasku u Ruščuk, knez je na lađi primio rumunskog generala
Goleska, prvog ađutanta rumunskog kneza
Karla, srpskog diplomatskog predstavnika u Bukureštu Kostu Magazinovića (u to vrijeme Srbija je imala samo dva predstavništva u inostranstvu – u Carigradu i Bukureštu) i poznatog srpskog trgovca „dunavskog kapetana”, majora
Mišu Anastasijevića, koji je tada živio u Rumuniji. Četvrt časa kasnije došao je da pozdravi kneza valija Bugarske
Midhat-
paša. Kako je noć već bila poodmakla, drugih počasti od strane domaćina nije bilo. Knez je na „Deligradu” prenoćio.
Izjuta, u ponedjeljak 20. marta, praćen Midhat-pašom, knez je, uz sviranje muzike i pucnjavu topova sa gradske tvrđave, stigao u pašin dvor. Tamo je primio tamošnju tursku gospodu, sve konzule na službi u Ruščuku, kapetana jedne francuske fregate koja se tada našla u Ruščuku i deputaciju lokalnih Bugara. U znak počasti prema knezu Mihailu, sa francuskog ratnog broda ispaljen je 21 topovski plotun. Ponovo pozdravljen na ulicama Ruščuka, odvezao se do željezničke stanice i vozom uputio za Varnu.
Putovanje vozom za Varnu bilo je nesigurno i naporno. Rasklimatani i pohabani vagoni i neravne šine znatno su tome doprinijeli. Oko 5 sati popodne voz je stao na jednoj kosi zbog kvara (vjerovatno zbog toga što je kazan parne lokomotive počeo da curi). Svi putnici su se uputili dalje pješke. Nakon skoro tri četvrtine časa stigao je voz, koji je opravljen savladao kosinu, i ponovo primio putnike. Odatle prema Varni voz je išao polako, prosto mileći, ali ne za dugo; oko ponoći ponovo je stao. Na sreću, to je bilo u blizini Varne, tako da su putnici morali pješačiti samo oko pola sata. Tako su knez i pratnja, sa povelikim prtljagom, umorni stigli do Varne. U pristaništu su se ukrcali na jednu barku koja ih je prevezla na sultanovu jahtu „Sultaniju”, koja ih je, na udaljenosti 200 do 300 metara od obale, usidrena čekala.
Carska jahta „Sultanija” bila je znatno veća od „Deligrada”. Nju je knezu, radi bezbjednog puta preko Crnog mora, sultan poslao u susret. Kneževoj pratnji odmah je zasmetalo što na brodu nije bila istaknuta srpska zastava, ali je taj, očito sračunat propust, opravdan izgovorom da je ona negdje zaboravljena. „Sultanijom”, knez Mihailu u susret, doputovali su iz Carigrada
Džemil-paša, sultanov prvi ađutant i dr
Jovan Ristić, srpski predstavnik kod Porte. Svi zajedno su zatim, nakon svečane večere, oko 2 sata po ponoći, luksuznom „Sultanijom” otplovili put prestonice Carstva.
Nakon prijatne plovidbe po mirnom moru, knez Mihailo je sa svojom brojnom svitom i uz pratnju beogradskih zapovjednika i sultanovog prvog ađutanta, i počasne eskorte od šest oklopnjača, stigao u Carigrad u utorak 21. marta u četiri sata popodne.
(NASTAVIĆE SE)