-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

Nezadovoljstvo Ristićevim odnosom prema saradnicima pratilo je nezadovoljstvo KPJ njegovim izborom saradnika, tj. onih službenika sa kojima je najviše sarađivao i u koje je imao najviše povjerenja. Ljudi koje je on cijenio u svom okruženju bilo je malo, tj. „neznatan broj”. Partijski izvori navode da je njegov čovjek u ambasadi bio savjetnik Sreten Marić, za koga je sam Ristić tražio da dođe u Pariz. Njegov čovjek je bio i sekretar Todorović, poslijeratni član Partije „beskičmenjak koji je da bi se udvorio ambasadoru spreman da kleveta i Zmaića iako je Zmaić partijski rukovodilac”. Partijski izvori se slažu u ocjeni da Ristić nikada nije iskreno prihvatio komunističku ideologiju. Jugoslovenski komunisti na položajima savjetnika, sekretara, atašea u Parizu, nikako nijesu mogli da prihvate Ristića kao svog.

Do CK KPJ je 1948. stigao zaključak da ambasador nije komunista i neće da sarađuje sa „našim drugovima”, već ima grupu svojih ljudi koji ga obavještavaju o svemu, a „ta grupa je takođe negativna”. I odnos Ristića prema KP Francuske davao je povoda jugoslovenskim komunistima da zaključe da on nije prihvatio njihovu politiku, jer je prema francuskim komunistima imao blagonaklon stav pun razumijevanja, sve dok se KP Francuske nije 1948. priklonila ibeovskim optužbama protiv Jugoslavije. Tako mu je zasmetala Titova kritika francuskih komunista izrečena na Drugom kongresu Narodnog fronta. Suprotno od ambasadora, jugoslovenski komunisti se nijesu libili da iznesu kritičke osvrte na politiku francuske partije. Međutim, Ristić se veoma ponosio time što je imao „pravilan odnos” prema maršalovom planu i što je, kako je tvrdio, pomogao da se usmjeri pravilno stav jugoslovenske vlade po ovom pitanju, koji je bio „usled nedostatka podataka neodređen”.

Sa mnogim od svojih saradnika Ristić se nije slagao, o mnogima nije imao pozitivno mišljenje, posebno o njihovim stručnim sposobnostima, a sa nekima se i direktno sukobio. Ličnih sukoba i teških riječi, političkih i stručnih diskvalifikacija bilo je mnogo između Ristića i jugoslovenskih komunista među službenicima i diplomatama u Parizu tokom njegovog službovanja od 1945. do 1951. On je bio svjestan činjenice da su do CK KPJ stigle vijesti o njegovim ličnim netrpeljivostima prema nekim saradnicima –komunistima. To je bio razlog da u pismu Kardelju 1947, u kome je iznio probleme u radu ambasade, potencira da oni nijesu „privatne prirode, da nemaju karakter psihološki”, već se radi o organizacionim problemima, koji mogu imati „principijelan značaj”. Šta je, sa druge strane, CK KPJ znao o Ristiću kao ličnosti? Već u novembru 1945, samo par mjeseci pošto je postao ambasador, puno ružnih riječi o Ristiću dostavio je partijskom vrhu dr Nikola Nikolić. Razlog je bio Ristićev sukob sa savjetnikom ambasade Jovom Kapičićem. Nikolić je priznao da mu nijesu bili poznati odnosi između Kapičića i Ristića, ali nije štedio riječi da bi ocrnio Ristića, često se pozivajući na svoja ljekarska znanja u ocjeni njegove ličnosti. U pismu poslatom 21. novembra Aleksandru Rankoviću, Nikolić je naveo da je „dobio utisak da bi glavnu ulogu” u sukobu Ristića i Kapičića „mogli igrati taština, slavičnost ili – da se izrazim – psihički egoizam Marka Ristića. U drugu Kapi on gleda, tako mi izgleda, od prvog susreta ne samo nekog političkog kontrolora nego konkurenta koji će ga izbaciti sa položaja. Ta ideja straha od rivalstva pretvorila se u neku da kažem kao ljekar, fobiju, u neku poluludačku ideju. On je tipičan intelektualac, individualista, malograđanin. On je daleko od druga Kape kao zemlja od sunca”. Optužio je Ristića da nije prezao ni od „netačnih izjava, ako ne i denuncijacija”, da bi uklonio Kapičića iz Pariza. Ranković se složio sa Nikolićevom ocjenom Ristićeve ličnosti, ali ne i sa molbom da Kapičić ostane u Parizu. Zaključio je: „Čini mi se da dr Nikolić površno gleda na čitavu stvar i da se nije dovoljno unio u odnose između Jove i Marka, mada poslednjeg dosta pravilno ocjenjuje. Po mome mišljenju Jovu treba povući”.

Osim sa Kapičićem, Ristić je imao nesporazume i sa opunomoćenim ministrom, savjetnikom ambasade Matom Jakšićem.


(NASTAVIĆE SE)

---