-PIŠE: DR RADOSLAV T. STANIŠIĆ, FILMSKI I TV REDITELj
Osamdesete su zatekle Riveta kako i dalje razrađuje misterije identiteta u tako neodređenim nadrealističkim filmovima kao što su „Le pont du nord” (1981) i „L`amour parterre” (1984), kulminirajući, što je čudno, svojim najprijemčivijim filmom, „Orkanski visovi” (1985), bukvalnom adaptacijom romana Emili Bronte, u kome je Jorkšir u XIX vijeku zamijenjen ranim tridesetim u Bretanji, i „Lepa svađalica” (1991), četvoročasovnom adaptacijom Balzakovog romana, koja je u Francuskoj bila komercijalni hit. Zbog mračnjaštva i umjetničkog integriteta, Rivet je imao malo komercijalnog uspjeha prije no što će prihvatiti popularniji stil sredinom devedesetih i nastaviti da aktivno snima sve do 2009. godine.
Anjes Varda (r. 1928), čiji je film „La Pointe-Courte” (1955) bio neka vrsta znaka prepoznavanja novog talasa, nastavila je da piše scenarije i da režira filmove tokom šezdesetih godina XX vijeka. Njen drugi igrani film, „Kleo od pet do sedam” (1962, fotografija Žan Rabije), prenosi tačno devedeset minuta (koliko i traje film) u životu mlade pop-pjevačice koja čeka na rezultat iz laboratorije kojim će se utvrditi da li boluje od raka ili ne. „Sreća” (1965) jeste čudnovato pomjeren film o srećno oženjenom porodičnom čovjeku čija veza s drugom ženom dovodi njegovu ženu do samoubistva i koji poslije ženine smrti nastavlja da srećno živi s ljubavnicom. Film je veoma dekorativan ali i dvoznačan u pogledu psiholoških i moralnih pitanja koja se njime pokreću.
U „Stvorenjima” (1966) Varda istražuje vezu između mašte i stvarnosti u umu pisca koji razgovara sa životinjama i ne može da razlikuje stvarne ljude od likova iz svojih romana. Varda je, takođe, dala svoj doprinos kolektivnom filmu „Loin du Vietnam” (1967), a 1969. je otišla u Ameriku da tamo snimi film improvizacije – „Lavlja ljubav”.
Sedamdesetih Varda je režirala poludokumentarni film „Dagerotipije” (1976; prikazan u Francuskoj 1979), dugometražnu studiju o ulici Dager u Parizu u kojoj je mnogo godina živjela, i „Jedna pjeva, a druga ne” (1977), hroniku o petnaest godina u kojima su dvije prijateljice imale sasvim različite životne stilove. U filmu „Bez igdje ičega” (1985) Varda je producent bresonovskog filma o tinejdžerki koja luta bez cilja i ljudima koje srijeće prije užasne smrti od radijacije. Tokom 1990. Varda je sarađivala sa svojim teško bolesnim mužem Žakom Demijem na produkciji filmske autobiografije, biografije iz njegove mladosti, filma „Žako iz Nanta” (1991) koji pokriva Demijev život do 1949, kada je njegova životna zaluđenost filmom počela da se pretvara u filmsku karijeru. Snimivši još jedan dokumentarac o svom pokojnom mužu (1995), Varda je režirala introspektivni cjelovečernji dokumentarac „Les glaneurs et les glaneuses” (2000), u kojem se bavi društvenim, kulturnim i političkim aspektima kopanja po smeću, ali i vlastitom smrtnošću.
Žak Demi (1931–1990) šezdesetih godina postao je specijalista za koloritne, slatko-gorke melodrame koje podsjećaju na poetski realizam Maksa Ofilsa. Njegov film „Lola” (1961), posvećen Ofilsu, koji mnogo duguje fluidnom radu kamere Raula Kutara, jeste veseli, srdačni film o ljubavi, čija se radnja odvija u Nantu i čiji stil podsjeća na film „Rondo” (Zvonimira Berkovića). Taj film, za koji se govorilo da je „mjuzikl bez pjesama i igre”, donio je Demiju svjetsku slavu. „Šerburski kišobrani” (1964) pravi je mjuzikl o ljubavi prodavačice i radnika na benzinskoj pumpi, u kome se dijalog pjeva, kao u operi; on je značajan i zbog živog dekora čiji je autor Bernar Even i raskalašnog kolora snimatelja Žana Rabijea. „Gospođice iz Rošfora” (1966) živahan je omaž holivudskom mjuziklu, režiran u saradnji sa Džinom Kelijem. Poslije filma „Model Shop” (1968), snimljenog u Americi, Demi se 1982. uspješno vratio svojoj „pjevajućoj” formuli filmom „Soba u gradu”, prvim na francuskom jeziku poslije osam godina.
Međutim, od ostalih francuskih filmskih stvaraoca poslije novog talasa, koji imaju posebne veze s tim pokretom, jeste i
Filip de Broka (1933–2004), bivši asistent Šabrola i Trifoa, koji je postao vješt reditelj prefinjenih komedija i satira. (KRAJ)