-Piše:Budo Simonović

Kako je odmicalo vrijeme odmetništva mog ujaka Janka Vukotića, na njegov račun je ispredano sve više optužbi i svakovrsnih laži i priča koje su imale za cilj da ga što više ocrne i omraze u narodu, tvrdi Pavle Bučaj i dokazuje da je sve to bilo maslo onih koji su mu tako zvjerski i bez razloga pobili braću a sve s ciljem da opravdaju taj zločin, ali i pribave opravdanje da i njega smaknu.
– Izmislili su tako da je Janko za vrijeme rata, tobož, bio u gardi Krsta Zrnova Popovića, iako je nepobitno da je on sve vrijeme do odlaska u partizane bio u Dubrovniku. Ta se mašta rasprela dotle da je on tobož dobio zadatak od Krsta da, pored ostalih, ubije i Veljka Milatovića, što sve, naravno, nema blage veze sa stvarnom istinom. Prislonili mu uz to da je u oktobru 1942. godine, navodno, prošpijao gdje će se i kad sastati neki partizasnki aktivisti i da je tom prilikom poginuo partizanski komesar Blagoje Radev Vujović iz Orline, brat Draga Danja Vujovića, poznati prvoborac i organizator ustanka, jedan od onih koji je, nakon povlačenja partizana u Bosnu, ostao u ilegali na terenu Broćanca, što je sve bezočna laž i konstrukcija...
Ovaj događaj je, istina dosta kofuzno i nedorečeno, opisao i Milorad Mišo Vujović u svojoj već pomenutoj knjizi „Bezdani“:
„Kraj oktobra mjeseca 1942. godine. Miholjsko ljeto. Blagoje Radov (Vujović) drži pozadinski, konspirativni skojevski sastanak ispod krušaka na livadi Vujovića na Bubrešku. Od broćanačkih skojevaca prisustvuju Janko Ilijin Vukotić, Jago Nikolin Popović, Radoje Blažov Kraljević... Po završetku sastanka, za sjutradan zakazuju sastanak sa broćanačkim skojevcima u Mitrovo osoje u planini Budoš.
Na sastank dolazi Blagoje i Vasilije Mujo Ristov Baletić. Izdaja! Umjesto broćanačkih skojevaca, zasjedu postavili broćanački četnici: Đorđije Vukov Domazetović, Blažo Savov Đukanović, Đoko Kostin Domazetović, Marko Filipov Gardašević. Neposredno prije dolaska Blagoja i Muja, Blažo Savov (Đukanović) mijenja mjesto u zasjedi sa Đokom Kostinim (Domazetovićem). Zašto? Jedan hitac, Blagoje gine na licu mjesta. Zarobljenom Muju Ristovu (Baletiću) namješteno da pobjegne pored Đorđija Vukova Domazetovića.
Teza da je seoska ljepotica koja je dijelila ljubav sa Jankom Vukotićem i Jagošem Kostinim Domazetovićem provalila sastanak ne može se prihvatiti jer je navodno za sastanak saznala od Janka, a onda prenijela Jagošu, vođi četnika u Broćancu. Opet je provalu izvršio Janko! Svjesno ili nesvjesno? – pita se Vujović i dodaje da je istoga dana Blažo Savov Đukanović došao pod Orlinu kod Blaža Mašutova Vujovića, bratanića ubijenog Blagoja Vujovića, i da mu je kazao da je Đoko Kostin Domazetović ubio Blagoja. Autor ove priče i ovdje ostavlja otvoren znak pitanja i nedoumicu.
Milorad Mišo Vujović se, istina, već na početku svoje publikacije ograđuje i kaže da je to „segment priče bez početka i kraja” o onome što se dešavalo prije 74 godine, da je to priča „iz glave preostalog naroda” i da pri tom „nijesu korišćeni nikakvi arhivi, a posebno ne Ozne, Udbe, KOS-a, SUP-a, tužilaštva i sudstva”. Uz sve to, svojevrsnu ogradu pedstavlja i njegova opaska da „svaki spor sa pobjednicima, poraženi i siromah gube...”
(Sjutra: SODOMSKI ZLOČIN U ŠIROKOJ ULICI)

Đukanović se nije kajao

Milorad Mišo Vujović piše da je poslije rata na Cetinju suđeno Blažu Savovu Đukanoviću za više krivičnih djela – pored ostalih i za saučesništvo u ubistvu Blagoja Radeva Vujovića. Osuđen je na jedinstvenu kaznu od devet godina zatvora. Izdržao je sedam, a jednom prilikom kasnije, kad je došao da posjeti bolesnog komšiju, ovaj ga, kako piše Vujović, dobro znajući šta je Đukanović i javno i tajno radio, upitao:
- Kud će ti duša, misliš li ti mrijeti? Ako budeš plaćao šta si radio, teško tebi i tvojoj porodici.
– Briga mene, kad ja minem neka biva šta god hoće – odgovorio Đukanović bez trunke kajanja.