-Piše: Veselin Lazarević

Veliki uspjeh drugog albuma „Nevermind” bio je učvršćen svjetskom turnejom. Proputovali su Ameriku, Evropu, Australiju i Aziju, potvrđujući svoju ogromnu popularnost. Srca obožavalaca ponajviše je pridobio Kobejnov agresivni glas. „Nirvana‘” je postala jedan od najvećih svjetskih rok bendova. Koncerte na turnejama karakterisala je neizmjerna provala perverzije i divljenja i dramatičnih smirenja. Frustacije duge turneje ogledale su se u polomljenim instrumentima i opremi, pa su troškovi poprilično prevazišli dozvoljenu sumu od 750 dolara sedmično...
Kurt Kobejn je počeo da uzima heroin onoga mjeseca kada je nirvomanija zahvatila svijet. Tu naviku s njim je dijelila i njegova nova prijateljica Kortni Lav, pjevačica izvanredne grupe „Hole“, kćerka Hanka Farisona (Greatful Dead), koja je, kako se tvrdi, već sa tri godine bila na Vudstoku, a LSD je uzimala još prije nego što je krenula u osnovnu školu...
Vrativši se u Ameriku, 1984. osniva grupu „Sugar Baby Doll“ i živi sa Lidijom Lanč. U filmu „Sid and Nancy“ glumila je pankerku, dok je u post-pank špageti vesternu „Straight to Hell“, u kojem se pojavljuju i Džo Stramer, Elvis Kostelo i članovi grupe „Pogues“, imala jednu od glavnih uloga. Kurta je ona stravično privlačila i stalno je jurio za njom tokom turneje s kraja 1991. Pojava Kortni Lav na sceni „Nirvane“ najavila je početak jedne oživotvorene sapunske opere. Istovremeno, „Nirvana“ je uspjehom albuma bila bačena u epicentar rok vrtloga. Novoselić je imao problema s alkoholom, a Grola je zahvatila „bolest“ povećane seksualne želje. Počelo se i govorkati da Kurt Kobejn ima problema sa grlom.
Srećni par rekao je sudbonosno „da“ u februaru 1992. godine na Havajima, u vrijeme kad je „Nirvana“ bila na vrhuncu... Kako Kortni tvrdi, ceremonija vjenčanja bila je dio jedne tronedjeljne terapije u okviru liječenja od droge i alkohola. Nakon dva mjeseca, Kortni Lav Kobejn je najavila da čeka dijete i da će se poroditi u avgustu. Samo nedjelju dana poslije ove izjave, grupa „Hole“ je sa „Geffenom“ potpisala ugovor vrijedan četiri miliona dolara, uz akontaciju četiri puta veću nego što je svojevremeno dobio njen muž. U jednom intervjuu Kortni je izjavila da je pušila za vrijeme trudnoće jer je željela malu bebu. Nagađanja o tome da li „rokenrol par“ uzima heroin samo su dobila još jedan podsticaj kada su Kurta poslije koncerta u Belfast kings holu zbog „čira na želucu“ odnijeli u bolnicu.
Menadžeri grupe su ovaj incident tumačili kao posledicu loše ishrane i tehnike pjevanja, a procurele su i informnacije kako su se Kurt Kobejn i Kortni Lav izolovali od Krisa Novoselića i Dejva Grola, kao i da je Kobejn papučar. Činjenica je da Kortni nije dozvolila Krisovoj ženi Šeli da prisustvuje vjenčanju i da je Kurtu zabranila da komunicira s novinarima koji joj nijesu bili simpatični. Namjerno ili ne, Kortni je otežavala situaciju svojim provokativnim primjedbama... U međuvremenu je, pod nazivom „Incesticide“, „Nirvana“ izdala izbor s B strane dotadašnjih ploča, uz nekoliko do tada neobjavljenih pjesama. Ploča je opet doživjela ogroman uspjeh. Tako su se senzacionističke vijesti počele smjenjivati sa finansijskim uspjesima grupe. Novinari i muzički kritičari koji su Kurta Kobejna svojevremeno proglašavali „glasom cijele jedne generacije“, a sada su ga nazivali šmokljanom. Bračni par se branio koliko god je to mogao, a Kurt je redovno ponavljao kako je pronašao sreću i kako ga je Kortni potpuno izmijenila... Nakon uspješne turneje koja je promovisala „Nevermind“, Kortni u avgustu 1992. godine rađa kćerku Frensis Bin Kobejn...
U takvom traumatičnom vremenu, Kurt Kobejn i njegovi drugari iz „Nirvane“, snimaju svoj treći album. U studiju Pachyderm Recording u Minesoti. Cilj je bio da opovrgnu zlobna nagađanja, da se oslobode predrasuda u vezi sa grupom. Veliki dio snimljenog materijala bio je rezultat zadivljujućeg trodnevnog studijskog rada što je, prema Kurtovim riječima, bio najproduktivniji dio njegove karijere. Za jedan dan snimili su čak 80% pjevačkih dionica. Album se zvao „I Hate Muself ond I Want to Die“. Prema Kobejnu, to je bio ironičan, a, u stvari, strašno vidovit naslov... Menadžeri Nirvane su se plašili da će album biti sirov i pust i neće se prodavati. Na kraju je naslov promijenjen u „In utero“. Album se pojavio u septembru 1993. godine i bio je mnogo mračniji od prethodnog, zalazio je u najveće dubine Kobejnovih konfuznih i očajnih misli.... Kurt Kobejn će izjaviti: „Ja zaista ne mislim da je ova ploča na bilo koji način emocionalnija ili impulsivnija od prethodne dvije, jer mene i dalje ljute iste stvari kao i prethodnih godina, a to je kada ljudi svjesno i bez ikakvog razloga povređuju druge ljude. Takve želim da ubijem od batina. I to je poenta.“
Kako je 1993. prelazila u 1994, postalo je sasvim jasno da nešto sa Kurtom nije u redu. Uprkos porastu pozitivnih kritika, nijesu prestajale priče o Kobejnovoj bolesti, o razočaranju „Nirvaninih“ obožavaoca, kao i o Kurtovom neprimjernom ponašanju... Niko nije bio ni pripremljen na vijest koja je objelodanjena 8. aprila...
(Nastaviće se)