-Preveo i priredio: VOJIN PERUNIČIĆ

Ne znam za kim je brinula carica u tom trenutku, ali jasno je samo jedno, takvo pismo, u određenom trenutku raspoloženja, može pisati samo nepokvarena i bezgrešna žena. Nikad nije dolazilo do sukoba između bračnih drugova. Njegova prirodna duševna dobrota nije se mogla suprotstaviti njenoj strastvenoj vlastoljubivosti i rezultat toga je uvijek bilo bespogovorno pokoravanje njegove volje njenim željama.
Carica je, kako priča jedan od svjedoka, bila „krov” za svoju porodicu i njihov „staratelj”.Tako je bilo poodavno. Čini mi se, da osim jake caričine energičnosti i volje, u prilog ovome je išla i velika careva ljubav prema njoj kao ženi. Mislim da je on, imajući u vidu njegov karakter, mogao da toliko voli nju, a da ne upravlja njom, već da joj se pokorava.
Poslije ubistva carske porodice, u kući Ipatjevih je pronađen sakriveni noteščić, u garderobi, sa šiframa cara i carice. To je bio engleski ključ za šifre, gdje su po azbučnom redu bile upisane izmišljene riječi, kojima su šifrovani potrebni pojmovi.
I ovaj mali notes je dovoljan da se shvati koliko je carica imala ogroman uticaj u poslovima organizovanja vlasti. U njemu je carica svojeručno šifrovala imena državnih rukovodilaca i javnih ličnosti, kao i neka pitanja u upravljanju državom, kao na primjer: „Raspuštanje Dume, prekid rada Dume, pobune, neredi, njihovo suzbijanje, Aleksejev, Ruzkij, Gurko, Bezobrazov, Protopopov, Miljukov,Puriškevič itd”. Zajedno sa tim su pod šifrom i fraze „ljubav, poljubac, ja vas volim”.
Pažnju skreće datum, kada je ona poklonila ovaj notes caru. U posveti na naslovnoj strani notesa, već se osjeća nagovještaj njene nadmoći nad njim,a to je bilo još prije vjeridbe. „Za mog mnogo voljenog Nikija biće korisno prilikom upotrebe, kada bude daleko od svoje drage i voljene Alise. Osborn, jul 1894”.
Iako se odrekao vlasti i bio lišen slobode, on nije zaboravio da taj dragi predmet ponese sa sobom, i nijednom nije pomislio da ga uništi, čak ni u kućnom zatvoru u Jekaterinburgu.
Njihova najstarija kćerka Olga Nikolajevna je imala 22 godine. Ona je bila stasita djevojka, dosta mršava, ali veoma ljupka i elegantna. Ta graciozna plavuša naslijedila je boju oči od oca. Bila je impulsivna, ali bi se brzo smirila i nije bila zlopamtilo. Imala je očevu dobru dušu, ali ne i njegovu smirenost, njeno ponašanje je bilo malo „tvrdo”. Ona je bila dobro obrazovana, duhovno zrela i prefinjena u ponašanju. U njoj su vidjeli „prelijepu rusku damu”, koja je voljela samoću, knjige, poeziju, a koja nije pokazivala interesovanje za obične i svakidašnje poslove, i nije bila dovoljno praktična. Bila je veoma talentovana za muziku i odlično je znala da improvizuje na klaviru. Ona je bila iskrena i otvorena i nije umjela da krije svoja osjećanja, čime je, očigledno, više ličila na oca, nego na majku.
Tatjana Nikolajević je imala 20 godina. Bila je dosta mršava, elegantna i veoma simpatična. Imala je smeđu kosu. Ona je bila sasvim drugačija od svoje starije sestre. Povučena u sebe, staložena, koncentrisana i svojeglava. Interesovali su je obični poslovi u domaćinstvu i ručni rad. Zahvaljujući takvim karakternim crtama, smatrali su je najstarijom kćerkom u porodici, a ne, kako je to stvarno, Olgu Nikolajevnu. Ona je najviše ličila na majku od svih sestara, a i bila joj je najbliža kao čovjek, njen drug i savjetnik.
Mariji Nikolajevnoj je bilo 18 godina. Imala je svjetliju kosu od Tatjane, a tamniju od Olge i prelijepe svjetlo-plave oči. Ona je bila korpulentna i fizički dosta jaka, pa je samo ona od sve djece, čini mi se, imala sličnosti sa djedom Aleksandrom Trećim, koji je takođe bio ruski car. Od svih članova porodice bila je najprostija, najumiljatija i najljubaznija. Po naravi je bila najsličnija majci. Mnogo je voljela malu djecu. Najviše je voljela da ih pazi i da se vozi sa njima. Prijalo joj je druženje sa običnim ljudima, umjela je da razgovara sa vojncima, trudila se da sazna sve o njihovim ukućanima, o njihovom životu, o tome kako je ko od njih živio kod kuće, ima li zemlje i koliko, jesu li ženjeni i koliko imaju djece i tome slično. Zbog svoje jednostavnosti i takvog ponašanja, sestre i brat su joj dali nadimak – Maška.
Anastasija Nikolajevna je imala 16 godina i bila je još neodrasla djevojka tj. tinejdžerka. Bila je najgojaznija od svojih sestara i zbog toga joj je bilo pomalo neprijatno. Voljela je da čita, ali je bila dosta lijena, pa je izbjegavala da uči lekcije. Imala je smisla za humor i bila je sposobna da to prepozna i kod drugih ljudi i da ih imitira kao pravi komičar.
Djeca su razgovarala sa ocem na ruskom, a sa majkom na engleskom i francuskom. Sva djeca su vaspitavana u skromnim i jednostavnim uslovima i to im je polako prelazilo u naviku.
Kobilinski i Bitner, koji nijesu poznavali porodicu prije revolucije, bili su mnogo iznenađeni takvom jednostavnošću, kada su se upoznali sa carskom porodicom.
Kobilinski kaže za knjeginje: „ Sve su one bile jednostavne, dražesne, iskrene i čedne djevojke. One su bile skromnije u svom ponašanju i u svojim razmišljanjima od mnogih gimnazijalki, čak i od onih iz nižih razreda”.
Volkov: „Ja ne umijem da opišem karaktere carske porodice, jer sam neobrazovan čovjek, ali ću o njima reći onako kako to ja umijem. Najprostije rečeno, to je najsvetija i najpoštenija porodica”.
(NASTAVIĆE SE)