- PIŠE: Borivoje Ćetković

Serdar je, kako je zabilježeno, povjerovao svome kralju. I, nekoliko sati poslije te burne scene, uvjeravao kraljevim odlaskom uzbuđenu Podgoricu, da će se kralj narednog dana vratiti u Kruševac. Odmah poslije izlaska iz crkve, uslijedio je kraljev odlazak u Skadar.
Bitno je navesti još jedno kazivanje o zbivanjima, razgovorima i atmosferi u kraljevoj neposrednoj okolini prije no što se on zasvagda oprostio sa svojim dvorcem Kruševac i sa Crnom Gorom.
Riječ je o generalu Mitru Martinoviću, koji je igrao važnu ulogu u političkim i vojnim zbivanjima u Crnoj Gori u razdoblju1905. do 1915. godine. Zato njegovo kazivanje, kako ga je iznio A. Luburić u citiranom radu, ima nesumnjive istorijske vrijednosti. General Martinović je, prema njegovom iskazu, bio u nekoj vrsti nemilosti kod vlade i kralja Nikole u periodu 1914/15, iako je u to vrijeme obavljao vrlo delikatne i značajne vojne,(kao komandant odreda crnogorske vojske u početku i pri kraju rata) i političko-vojne misije (kao delegat pri ruskoj Vrhovnoj komandi i diplomatski predstavnik Crne Gore kod ruske vlade). Pošto je general Martinović 3. januara razriješen dužnosti komandanta Kotorskog odreda, uputio se, po naređenju Vrhovne komande, u Podgoricu. Tek 6. januara pozvao ga je kralj Nikola u dvor. Kad je ušao u sobu u kojoj se nalazio kralj, ovaj mu je ponudio da sjedne „na stolicu prema sebi”. Martinović je sjeo i primijetio da u sobi ima veći broj ljudi: ministara i drugih uglednih ličnosti, a u hodniku oko otvorenih vrata „stajaše Jovo Popović s desetak ljudi”. Kralj je počeo razgovor:
– Mitre, ko bi kriv svemu ovome? (misli se na pad Lovćena i nered u vojsci).
– Vrhovna komanda i niko drugi, odgovorio je gen. Martinović, okrivljujući kako sam kaže, lično kralja.
–A bogati, zašto Vrhovna komanda?
– Zato, Gospodaru, što Vrhovna komanda bi osamnaest mjeseci na samo osam kilomatara iza borbene linije Lovćenskog odreda i ta Komanda ne uradi ništa u pogledu utvrđivanja položaja, povećanja vojske, ratnog materijala i municije na položaju, a u posljednja dva mjeseca gotovo je i prestalo davanje taina vojsci. A što je najgore, vojska koja je u početku rata bila označena za odbranu Lovćena, malo-pomalo najbolje jedinice te vojske odvojene su i poslate u Sandžak. Tako isto i najbolji topovi i najbolji mitraljezi opremljeni su u Sandžak za pojačanje fronta, a Lovćen ostavljen sa vrlo slabom odbranom.(Pod. N.Š.)
– Ne, ne, no vama glavarima premilo se držati telefona, odvratio je kralj.
Razgovor je primio oštar naglasak uzajamnog optuživanja:
– Ti bi, Mitre, kada brektao.
– Kad mi se obraza tiče, hoću i da brektim.
– More nećeš, uzvratio je kralj oštro.
– More oću, pa da sam pred Savaotom, potvrdio je general Martinović.
Kako se kralj Nikola, prema kazivanju generala Martinovića, oprostio od svojih bliskih saradnika i okoline, koji su ga dopratili do pripremljenog automobila?
„Svi prisutni bili su utučeni i izgubljeni. U očima svijeh vidjele su se tuga i žalost, zbog propasti koju viđasmo. Izjednom kralj pogleda onu masu, nasmija se pa reče: ‘E da mi je sad imati jednog fotografa, da ve (vas)fotografiram. A, što ste se prepali? Sve će dobro biti i bolje nego što mislite’.”(A. Luburić, cit. rad. str. 37.Nav. pr. Škerović, 2004:144.)
Kralj je krenuo na put oko 3 časa poslije podne.
O odlasku kralja Nikole zabilježeno je u zvaničnom Protokolu tadašnje crnogorske vlade:
„6.(19.) januara 1916. oko 3-4 sata po podne kralj je bez znanja vladinog pošao za Skadar. U času polaska kraljeva za Skadar na Kruševcu se našao samo ministar unutrašnjih poslova Popović. Ministri Radulović i Vešović sreli su se s njime u putu od Vezirova mosta i Kruševca, no njima nije ništa saopštio o svojoj namjeri, niti pak zaustavio automobil pri polasku”.(Podv. N. Š.) (Protokol rada kralj. vlade od 29. decembra 1915. do 19. februara 1916. čuva Istorijski institut NRCG, br. 170.Cit. pr.Škerović,2004: 144.)
Teško je vjerovati ovom zvaničnom vladinom dokumentu da je kralj „pošao za Skadar bez znanja vlade”, jer se u samom Protokolu, odmah iza te tvrdnje, konstatuje da se „u času polaska kraljeva za Skadar na Kruševcu našao samo ministar Popović”. On je „držao portfelj unutrašnjih poslova” i bio je „najpozvaniji i najobavezniji vladin i državni funkcioner, koji je dužan da vodi strogo računa o kretanju i bezbjednosti vladara”. Popović, koji je ispratio kralja Nikolu sa Kruševca, nesumnjivo je morao znati i znao je kud kralj u pratnji 4-5 automobila, punih ljudi i prtljaga, putuje.
Nastaviće se