-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

Slabašno i krhko tijelo je bilo spoljašnji, fizički Demostenov izgled. Zbog fizičke slabašnosti, on je imao i veoma slab dah tako da nije imao dovoljno snage da govori snažno, jasno i da svoj glas održi duže vremena na određenoj zvučnoj visini. Ovaj svoj nedostatak je prevazišao glasno izgovarajući razne stihove u brzom hodu ili čak trčeći uz neku veću uzbrdicu. Tada bi, naime, glasno recitovao ili deklamovao odabrane govorne cjeline, većinom stihove poznatih pjesnika, kao i prozne sastave tadašnjih poznatih pisaca. Posebno je volio, u žaru svojih vježbanja, da veoma bučno izgovara odlomke iz tragedija. Time je ne samo jačao snagu svog daha i snažio svoja pluća, nego su mu te vježbe omogućavale da poboljšava svoje pamćenje i da se privikava na memorisanje velikih djelova raznih misaonih cjelina. Tada se, ujedno, bolje i sistematskije upoznavao i sa dostignućima starogrčkog književnog stvaralaštva, kako iz prošlosti, tako i iz tadašnjeg vremena. Neposredno prije Demostenovog rođenja, u vrijeme Periklove epohe i odmah poslije Pelopenskog rata, nastala su najznačajnija književna ostvarenja koja su plijenila pažnju svih obrazovanih Grka, a kasnije i svih generacija tokom burne svjetske istorije. Naročitu pažnju Demosten je obraćao na mijenjanje snage glasa, na modulaciju i ritmiku u izgovoru, na pravilan i usklađen izgovor dužih rečenica i odabranih govornih cjelina. Vidan izraz tih napora je bio da je sve to mogao uraditi u jednom dahu, bez isprekidanog udisanja svježeg vazduha, neprestano održavajući jasnost i snagu izgovora. Toliko se bio usavršio da je u jednom dahu mogao dva puta uzastopno da podiže i spušta modulaciju glasa i da istovremeno mijenja snagu izgovorenih rečeničkih sklopova.
Posebnu pažnju je, pored navedenih vježbanja, Demosten poklanjao snazi i zvučnosti svoga glasa. Znao je da se pred masom, pred mnogobrojnim slušaocima mora zvonko i silovito govoriti kako bi se nadvladao uobičajeni žagor okupljenog naroda. Nije svako pažljivo i mirno slušao govornika, bilo je tu neobrazovanih i nepažljivih ljudi pa i mnogo političkih protivnika. Oni nijesu bili mirni, tihi i pažljivi slušaoci, kako se u to uvjerio prisustvujući mnogim javnim nastupima poznatih tadašnjih besjednika, bilo na sudu (prilikom pojedinih značajnih parnica), u političkim raspravama i najčešće u skupštinskim govorima, kada su se razmatrala ključna pitanja od životnog značaja za državu. Demosten je svoja vježbanja jačanja snage i izrazitosti govora obavljao u poznatoj atinskoj luci Faleri (koja je bila tada značajna poput Pireja). Birao je vjetrovito vrijeme, kada bi snažni i hučni talasi uzburkanog mora u zalivu Faleri udarali o kamenitu obalu i zapjenušani i gromoglasni širili nesnosnu buku. Tada bi mladi Demosten, prkosno stojeći na obali uz samo more, deklamovao svoje govore i tako se nadgornjavao sa morskom hukom. Time je postigao takvu snagu izgovora da je mogao da nadvlada opšte komešanje koje je kasnije bilo uobičajeno prilikom njegovog govora. U falerskoj luci, bilo na ukotvljenim lađama, oko njih ili na samoj obali, uvijek je bilo mornara i drugih radnih i poslovnih ljudi tako da su poneki od njih, kada bi vidjeli i čuli neobičnog mladića koji je snažno i glasno svečano govorio, zastajali i slušali tog govornika. Time je ujedno, Demosten počeo da stiče iskustvo u javnim nastupima pred masom različitih slušalaca.
Posebno je ovdje interesantno, a i korisno, da se malo detaljnije pozabavimo odnosom Demostena i Platona (427–347. g.p.n.e.), najčuvenijeg antičkog filozofa. Platon je svoju Akademiju osnovao 387. g.p.n.e, dakle tri godine prije nego što je Demosten rođen i odmah je ta obrazovno-vaspitna organizacija stekla veliki ugled i prestiž i počela brzo da okuplja mladež iz svih grčkih oblasti. Atinjani su posebno cijenili tu školu i u nju davali svoju djecu da bi sticala toliko potrebno i značajno obrazovanje. Ono je tada postalo imperativ jer je Atina zračila i prednjačila obrazovanošću, kulturom, naukom, filozofijom i umjetnošću. Pojedini antički pisci ističu da je Demosten prošao Platonov školski sistem, ali to, po svoj prilici, ne odgovara istini. Demosten je odmalena krenuo drugačijim putem u odnosu na Platonov način obrazovanja učenika u svojoj Akademiji. Demostena, naime, nikada nije interesovala određena dublja teorija, čak ni u društvenim pitanjima, kojima je posvetio svoj život. On je uvijek bio praktični, djelatni orator, agilni čovjek koji je neposredno uticao i djelovao na svoje sugrađane. Sigurno da je Demosten dobro poznavao Platona, tada slavnog i uticajnog mislioca i učitelja, možda povremeno i prisustvovao ponekom predavanju ili diskusiji u Akademiji, koja je bila najznačajnija obrazovno-vaspitna ustanova tadašnjeg doba. Međutim, velikog govornika u životu nijesu rukovodili oni uzvišeni i apstraktni planovi i ideje koje su bile svojstvene za Platona i njegovu školu, već mnogo aktuelniji i neposredniji životni i društveni problemi i ciljevi.
Poznato je da je Demosten mnogo čitao, redovno i pomno proučavao sva tadašnja objavljena djela iz raznih oblasti, pa su mu nesumnjivo dolazili do ruku i Platonovi spisi. Oni su imali pozitivan uticaj na Demostena, ali ne, ponavljamo, u njegovim životnim i političkim opredjeljenjima.
(NASTAVIĆE SE)