-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

Tekst „Deklaracije“ je u prostorijama Matice hrvatske sastavila grupa naučnika, književnika i kulturnih radnika. Tu komisiju je 9. marta izabrao Upravni odbor Matice. Prema sjećanju nekih učesnika, u njoj su bili Miroslav Brant, koji je predsjedavao u svojstvu potpredsjednika UO Matice i sekretar partijskog aktiva u Matici Dalibor Brozović, Radoslav Katičić, Tomislav Ladan, Slavko Mihalić i Slavko Pavešić, a ostala je dilema ko je bio sedmi član. Stjepan Babić i Dalibor Brozović tvrde da je to bio Vlatko Pavletić. Babić je tvrdio da je i on bio predložen, ali je predložio Mihalića umjesto sebe.
Tako je na sastanku Upravnog odbora, Nadzornog odbora i partijskog aktiva Matice hrvatske 13. marta 1967. usvojen unaprijed pripremljeni tekst „Deklaracije“. Matica je tada imala 21 ogranak i nekoliko hiljada članova. Dokument je poslat drugim ustanovama na usvajanje. Odlučeno je da se u njemu ništa ne može mijenjati naknadno. Član UO Matice Lovro Županović posvjedočio je devedesetih godina 20. vijeka da je „Deklaracija“ usvojena dizanjem ruku, ali ne jednoglasno, već sa dva glasa protiv.
Od 13. do 15. marta „Deklaraciju“ su usvojile i ostale ustanove. Lakom širenju spiska institucija potpisnika „Deklaracije“ doprinosilo je i to što su isti kulturni i naučni radnici bili na čelu više institucija. Ljudevit Jonke je bio sekretar Hrvatskog filološkog društva, direktor Instituta za jezik JAZU, predsjednik Društva književnih prevodilaca, član Odjela za filologiju JAZU i šef Katedre za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskog fakulteta. Ivo Frangeš je bio šef Katedre za noviju hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta i direktor Instituta za nauku o književnosti. Jonke je tvrdio da je Hrvatsko filološko društvo o „Deklaraciji“ raspravljalo na sastanku odborskog plenuma u prisustvu oko 30 članova. „Deklaracija‘‘ je dva puta pročitana i usvojena jednoglasno uprkos predlozima da se neki članovi ublaže ili dopune. U Institutu za jezik JAZU ‚‘Deklaracija“ je razmatrana na plenumu svih naučnih radnika i jednoglasno usvojena. Jonke je svjedočio da je Društvo književnih prevodilaca od Matice primilo „Deklaraciju“ 14. marta, a tekst je jednoglasno prihvaćen na sjednici Upravnog odbora društva u užem sastavu 15. marta. Tekst je jednoglasno prihvatio Odjel za suvremenu književnost JAZU. Od 15 članova odjela dvadesetominutnom sastanku na kome je usvojena „Deklaracija“ prisustvovalo je osam (Dobriša Cesarić, Ivo Frangeš, Vjekoslav Kaleb, Gustav Krklec, Miroslav Krleža, Novak Simić, Petar Šegedin i Dragutin Tadijanović). Svi oni su bili i članovi Društva književnika Hrvatske, te je tako većina za „Deklaraciju“ glasala dva puta. Na sastanku nijesu pozvani članovi van redovnog sastava, među kojima su bili i Oskar Davičo, Ivo Andrić, Mladen Leskovac, Veljko Petrović, Marko Ristić i Aleksandar Vučo. „Deklaraciju“ je tada podržao i Krleža. Iako se Šegedin plašio Krležine reakcije, pa je prvi uzeo riječ i rekao da tekst mora biti usvojen u neizmijenjenom obliku, jer je već usvojen u nekim ustanovama, razloga za strah nije bilo. Krleža „se odmah s tim složio i tekst je bio u cjelini prihvaćen“.
I Odjel za filologiju JAZU je usvojio „Deklaraciju“ na sastanku onih svojih članova iz radnog sastava koji su se zatekli u Zagrebu. Među osam pravih članova i četiri dopisna u radnom sastavu bili su i Ljudevit Jonke i Jakša Ravlić, predsjednik Matice hrvatske, koji je prije rata bio funkcioner „Jadranske straže“ i jugoslovenski orijentisan, a u ratu, u kome mu je sin poginuo kao partizan, učestvovao je u NOB-u. Upravni odbor PEN kluba nije se posebno sastajo da raspravlja o „Deklaraciji“. Pet članova Upravnog odbora je prisustvovalo plenumu Društva književnika i tada su kao članovi PEN kluba glasali za „Deklaraciju“. To su bili Zlatko Corjan, Tomislav Ladan, Augustin Stipčević, Dragutin Tadijanović i Miroslav Vaupotić. Tadijanović je bio i direktor Instituta za književnost i teatrologiju JAZU. U ovom institutu je pročitan tekst „Deklaracije“ svim članovima naučno-stručnog kolegijuma i oni su ovlastili direktora da ga potpiše. Tadijanović ih je sa „Deklaracijom“ upoznao „s vidljivim zadovoljstvom“, a u istom raspoloženju tekst su podržali i ostali članovi kolegijuma. Tadašnji asistent u ovom institutu Dubravko Jelčić tvrdi da ih je bilo osmoro. Sve katedre i upravni odbori instituta Filozofskog fakulteta koji su stali iza „Deklaracije“ razmatrali su tekst dobijen od Matice hrvatske od 13. do 15. marta i usvojili ga. Šefovi katedara na fakultetu bili su Ivo Frangeš, Ljudevit Jonke, Milan Moguš i Milan Ratković, a direktori instituta Miroslav Šicl i Rudolf Filipović. U Staroslavenskom institutu „Deklaracija“ je usvojena na sastanku naučno-stručnog kolegijuma, bez sazivanja radne zajednice, odnosno savjeta. Međutim, dr Josip Angelo Ritig, sekretar Instituta, usprotivio se tvrdnji da su srpski i hrvatski dva jezika. Njega je sa sastanka isključio direktor Instituta prof. Vjekoslav Štefanić, koji je i potpisao „Deklaraciju“ u ime Instituta.
(NASTAVIĆE SE)