-Piše: Veselin Lazarević

Nakon svjetske turneje, snimljen je novi koncertni album, Live At Olympia `96, na kojem se čuje da je Gilan osjetno popravio formu u glasu, iako još uvijek nije uspijevao da otpjeva neke od zahtjevnijih dionica.
Dodatno ohrabrenje i uspjeh grupi pružio je i dobro urađen spot „Somertimes I Feel Like Sceaming”, sa LP „Purpendicular” albuma. Uvodna numera te ploče, „Vavoom: Ted The Mechanic”, i danas se smatra klasikom modernog Dip Parpla.
Dvije godine kasnije izašao je „Abandon” – čitaj; A Band On, nešto kao „bend ide dalje”. Ovaj album naišao je na podijeljene kritike. Mnogi su ga pozdravili kao povratak sirovom hard roku, dok su drugi smatrali da je previše monoton i jednoličan.
Turneja je, naravno, zabilježena na „Total Abandon” albumu, čija je bolja strana to što demonstrira napredak Gilanovog vokala, koji se vidno popravljao. Neki ljubitelji Dip Parpla na internetu su se toliko oduševili Gilanovom povratku u formu, da su „Total Abandon” proglasili od „Made In Japan”, ali je to, ipak, bila puka fantazija. Međutim, album uopšte ne treba potcjenjivati u kontekstu u kojem je snimljen, u doba kada hard rok ni približno nije bio popularan kao nekad, i kad je pjevač, manje-više, oporavljenik od ozbiljno narušenog glasa.
Ono o čemu se ne može voditi rasprava, bez oduševljenja, projekat je koji je uslijedio Deep Purple In Concert With London Symphonic Orchesta. Sa Londonskim simfonijskim orkestrom ponovo snimaju „Concerto For Group And Orchestra” Džona Lorda. Pridodane su i nove kompozicije sa poslednjeg albuma grupe, kao i solo nastupi svih trenutnih članova.
Dvostruki luksuzan album „In Concert with LSO” je bio daleko bolji od prvog „Concerta” iz 1969. godine, ozbiljniji muzički, zreliji, uz gostovanja mnogih poznatih muzičara. Jedan od njih je bio Roni Džejms Dio.
U poslednjih petnaestag godina, vrlo zavidnog rada, Dip Prapl napušta klavijaturista Džon Lord, kako bi se posvetio solo projektima klasičnog kompovanja. Njegove zamjene, Don Erli (iz Blek Sabat) i Geri Mur (Džetro Tal), položili su, više nego uspješno, ispit na LP „Bananas” (2003). Nakon prvog slušanja, stiče se utisak da je riječ o veoma dobrom albumu.
Ali, ako pomnije preslušamo LP i analiziramo, otkrivamo brojne šupljine. Album bi teško mogli nazvati hard-rokom. Prije svega, mogao bi se nazvati gitarski rok, naravno da nemamo ništa protiv, ali od najbolje hard rok grupe na svijetu očekivali smo makar više žestine, uprkos poodmaklim godinama.
Album počinje sa jedinim hitom „House Of Pain”, koji podsjeća na stare hitove ove grupe. Pomenućemo još solidnu baladu „Hunted”, simpatičnu „Rzzle Dezzle”, „Walk On` Picture Of Inocence”...
Ostale pjesme su, uglavnom, služile za popunjavanje prostora. Mada prijatne za slušanje, skoro da nijesu vrijedne popunjavanja. Ovo je jedan os slabijih albuma Dip Parpla, ali ih je, ipak, vratio u formu iz sedamdesetih godina prošlog vijeka, dajući do znanja da bend skriva još poneko remek djelo... Na kraju, šta možemo očekivati od Dip Parpl, s obzirom na to da su u sedamdesetim godinama. Teško je vjerovati da će nas obradovati nekim avangardnim, ili, u najmanju ruku, žestokim album koncertnoom Istinu, dosta su ih snimili tokom skoro pedesetak godina.
Dip Parplovci su i dalje koncertno (u vrijeme pisanja ovog teksta) aktivni... Na sceni su uvijek bili atraktivniji, puni energije, uprkos nesuglasicama...
Na kraju ćemo se osvrnuti na članove najbolje postave „Deep Purple”.
RIČI BLEKMUR
Richard Hugh Blackmore rođen je 14. aprila 1945. godine. Kao nadareni gitarista svirao je u školskim raznoraznim grupama. Gitarski uzori su mu bili Henk Marvin, Džems Barton... Ipak, najveći uticaj na mladog gitaristu, i njegovom razvoju, kasnijeg, gitarističkog stila imao je Big Džim Salivan, član pratećeg benda legendarnog Toma Džonsa. Sticajem okolnosti, stanovali su u istoj ulici. Dobrodušni Džim, u to vrijeme velika zvijezda, rado mu je pokazivao različite gitarske trikove, iz bogatog arsenala.
Po povratku iz Njemačke, pošto mu je propala prilika da sa Janom Pajsom naprave grupu, vraća se u Englesku. Priključuje se grupi „Roundabout”, koja ubrzo postaje Dip Parpl, sa kojima je ispisao najsvjetlije stranice rok istorije.(Nastaviće se)