- Piše: dr Vukić Ilinčić
Ubrzo nakon montiranih izbora, u Crnoj Gori se dogodio jedan važan događaj – otkrivanje bombi na Cetinju, koje su poslate iz Beograda kako bi se, navodno, izvršili atentati na istaknute predstavnike vlasti. Taj događaj je poznat kao bombaška afera.
Otkrivanje bombi 24. oktobra 1907. godine (svi datumi po starom kalendaru, primj. V.I.) godine poslužiće vlastima kao dokaz za još veće optužbe na račun opozicije i zvaničnog Beograda, da su uključeni u zavjeru protiv crnogorskog režima i knjaza Nikole.
Poslije montiranih izbora, sastav Skupštine je bio praktično „jednostran”, i osim „kandidata vlade”, u čiji broj „spada i dvadeset sveštenika”, neće biti nijednog drugog kandidata.
Režim se time nije zadovoljio, već predstavnici vlasti „produžavaju progon narodnjaka”, piše ruski diplomata sa Cetinja Maksimov.
Maksimov dalje u izvještaju detaljno i precizno opisuje šta je prethodilo neposrednom otkrivanju bombi, kao što je „ugrožavanje života” bivšeg ministra inostranih djela Gavra Vukovića i bivšeg predsjednika vlade Andrije Radovića, pri čemu je Vuković morao da se brani „zabarikadiranjem svoje kuće”, a Radović je „shvatio da mu je spas u bijegu u Kotor”.
Dalje se u izvještaju navodi da na to nije obraćana naročita pažnja, „ali se juče sasvim neočekivano pronijela vijest o tome da je kneževska vlast otkrila široku zavjeru protiv života gospodara, princa Mirka i najbližih im ljudi, pri čemu je uhapšen, nedavno istjerani sa posla iz vladine štamparije, radnik – crnogorski podanik, koji je pri sebi imao deset bombi i koji je odmah lažno optužio sve najviđenije, naročito knjaževskoj vladi neprijatnih ličnosti Narodne stranke”.
Na kraju izvještaja ruski diplomata daje neku vrstu zaključka da u „suštini o porijeklu pomenutih bombi i njihovom prispijeću u Kneževinu postoje samo konfuzna objašnjenja ...”
Na ruku režimu je išlo i emigriranje Andrije Radovića, jednog od vođa Narodne stranke, koji se neposredno uoči otkrivanja bombi u Kotoru (tada austrougarska teritorija). Mitropolit Mitrofan u jednom pismu navodi, „nadzorom nad svim i svačim”.
Režim je preko svoje agenture pomno pratio svaku prepisku i pošiljku. Režimski ljudi u narodu, često iz čiste zavisti, pakosti ili pukog neznanja, denunciraju građane uglavnom opoziciono nastrojene.
Anonimno pismo knjazu Nikoli, bez tačnog datuma, u kojem se opominje knjaz da se sprema zavjera, da su klubaši „antidinastičari”. U drugom anonimnom pismu knjazu Nikoli iz Beograda se kaže da je autorima proklamacija cilj da izazovu nerede u Crnoj Gori, da se stavi narod pod barjak Narodne stranke, ali da ti pozivi nijesu imali odjeka kod najistaknutijih predstavnika naroda.
Jedan od velikih protivnika ličnog režima i knjaza Nikole još dok su Obrenovići bili na čelo Srbije, bio je emigrant Savo Ivanović, rođeni Cetinjanin, nekadašnji njegov ađutant koji je zbog ličnih uvreda njega i njegove porodice emigrirao u Srbiju pri kraju XIX vijeka. On je oštro napadao režim knjaza Nikole i njegovih prethodnika, njegov način ponašanja prema narodu, a naročito knjaževe porodice. Njegova protestna pisma i brošura „Nekoliko krvavih slika iz albuma Petrović – Njegoševog Doma” ne ostavljaju ravnodušnim knjaza Nikolu, pa mu je optužbom uzvraćeno da su njegovi napadi povezani sa Obrenovićima.
„Glas Crnogorca”, kao službeno vladino glasilo, objavio je podrobnije informaciju o otkrivanju bombi tri sata kasnije: „U stanju smo da saopštimo, da je otkriven plan i pokušaj za izvršenje jednoga zločinačkog i za Crnu Goru kobnoga zamišljaja...”
Zatim se detaljno opisuje slučaj, odnosno kako su bombe otkrivene kod tipografa Stevana Rajkovića, koji je nekad radio u Državnoj štampariji i koji je „nagovoren” potom otišao u Nikšić da radi u štampariji opozicionog lista „Narodne misli”. Pošto je ta štamparija prestala sa radom, vratio se na Cetinje, a potom „produžio put za Biograd”, gdje je takođe radio kao tipograf, pa se vratio na Cetinje 22. oktobra.
(NASTAVIĆE SE)