-PRIREDIO:MILADIN VELjKOVIĆ
Ugledna izdavačka kuća Medija centar „Odbrana” iz Beograda objavila je 2015. godine u dvije knjige „Memoare” generala Svetomira Svete Đukića, čime je prvi put javnost upoznata sa cjelokupnom Đukićevom memoarskom građom, koji je, pored toga što je bio borac, starješina i general, bio i istaknuti i svestrani sportista i osnivač i predsjednik Olimpijskog komiteta Srbije (Jugoslavije). Nastali na osnovu dnevničkih bilješki, njegovi „Memoari” „najvećim dijelom obuhvataju njegovo aktivno učešće u ratovima za oslobođenje i ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca 1912–1918”. U prvoj knjizi prikazana su dešavanja u Balkanskim ratovima, dok se druga odnosi na Prvi svjetski rat. Bilježio je u njima, kako je kazao, „svako treperenje duše boraca, iskreno i tačno”. Knjige je recenzirao i predgovor za njih napisao poznati istoričar dr Mile Bjelajac, aktuelni direktor Instituta za noviju istoriju Srbije.
Uz ljubazno odobrenje Dragane Marković, glavnog urednika Medija centra „Odbrana” i načelnika Odsjeka za izdavačku djelatnost ove renomirane izdavačke kuće, u narednih nekoliko brojeva, iz druge knjige Đukićevih „Memoara”, naslovljene „Prvi svjetski rat”, prenijećemo najinteresantnije detalje koji govore o odstupanju srpske vojske 1915. godine. Prije toga, iznijećemo još neke detalje iz biografije generala Đukića, prema onome što je dato u pomenutoj knjizi.
Đukić je rođen 29. maja 1882. godine u selu Ražani kod Kosjerića, a umro je 19. oktobra 1960. godine u Duizburgu, u Njemačkoj, u izbjeglištvu. Posmrtni ostaci prenijeti su mu u zavičaj 19. oktobra 2002. godine i položeni, uz sve vojne počasti, u grobnicu porte ražanske crkve. Bio je oficir vojske Kraljevine Srbije i divizijski general u vojsci Kraljevine Jugoslavije. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je pripadnik Jugoslovenske vojske u otadžbini.
U pomentoj Đukićevoj biografiji navodi se i da je „kao oficir vojske Kraljevine Srbije učestvovao u Prvom i Drugom balkanskom ratu. Za vrijeme Prvog svjetskog rata učestvovao je u odbrani Beograd i uspješno držao položaje na Adi Ciganliji, a učestvovao je i u oslobađanju Zemuna”. Odlikovan je najvišim vojnim medaljama i priznanjima, a penzionisan je 1940. godine, u činu divizijskog generala.
24. oktobar 1915. godina
Puk je krenuo iz sela Sekurića, gdje je na miru prenoćio, i hitao da izbije na glavni put Kragujevac–Kruševac da mu Austrijanci i Njemci ne bi presjekli odstupnicu. Pri cijelom našem odstupanju uvijek je lebdjela opasnost od presijecanja odstupnice. Glavnim drumom spuštale su se prema Moravi kolone artiljerije, vozovi, pukovi pješadije i na većem odstojanju brzo su odmicali. Prolazili su i razni štabovi. Viši komandanti ljubazni.
Dan lijep, put suv i sve je hitalo ka mostu na Moravi kod Jasike, osjećajući da će sa one strane rijeke biti mirniji i bezbjedniji. Svi smo željeli da malo predahnemo, da se odmorimo i malo snadbijemo hranom.
Oko podne naš puk uđe u Kruševac. U varoši neopisiv metež. Vojnici iz raznih pukova razišli se da kupe potrebne stvari i da nešto popiju. Vojni magacini otvoreni i raznosi se sve što padne šaka. Na stanici vagon s još neupotrijebljenim topovima i haubicama. U drugim vagonima roba iz oficirske zadruge. Oko njih čitave bitke između vojnika i građana, koji raznose sve što im padne u ruke. Na prostoru ispred stanice prodaju se ili razmjenjuju ugrabljene stvari.
Odjednom se pojavi automobil u kojem je sjedio kralj Petar. On zaustavi auto i posmatraše šta se sve radi na ulici. Neke žene nose trube platna i kad ugledaše kralja, kao da se zastidješe i spustiše trube na zemlju. Svi osjećaju njegov prekoran pogled. Auto krenu dalje i izgubi se iza ugla ulice. Svijet zastao i gleda za autom, kao da su im se tek sada otvorile oči i kao da tek sada pojmiše katastrofu čitavog naroda.
Sa svih strana dolaze vijesti da je svugdje rđavo. Stiče se utisak da je sve propalo i da nema smisla dalje ratovati. Vojnici počeše da se predaju u većem broju poslije haosa u Kruševcu. Trupe koje su prošle kroz Kruševac bile su demoralisane i prorijeđene. Po varoši lutaju pijane rulje, šenlučeći iz pušaka i revolvera. Predveče se ču jaka eksplozija. Most kod Jasike bačen je u vazduh i naši poslednji djelovi prolaze kroz varoš. Kod građana zabuna i strepnja. Očekuju dolazak neprijateljeve vojske.
Poslije mjesec dana odstupanja sa obala Save i Dunava, srpske armije, ukliještene između Austrijanaca i Njemaca sa sjevera, i bugarskih armija sa istoka, bile su grupisane duž Zapadne i Južne Morave, a potom dalje južno preko Kačaničkog i Končuljskog tjesnaca, pa zapadno od Skoplja, koje je već bilo palo, na Prilep i Bitolj.
(NASTAVIĆE SE)