- Preveo i priredio: VOJIN PERUNIČIĆ
I Deržavin („Vodopad”) i Njegoš („Luča mikrokozma”) vide prošlost zemaljskih ljudskih djela kroz prizmu njihovog hranjenja Božanskom svjetlošću, jer su ona tvoriteljska i dostojna istorijskog pamćenja, ali ako su pod uticajem satane, ona su pogubna i čeka ih poniranje u beskrajni mrak pakla.
U pjesmi „Grom” (1806), koristeći se antitezom kao stilskom figurom, ruski pjesnik takođe žigoše bezbožnike: O vi, bezbožnici! bezdušni... / Ako se osjećate svemoćni, / Jeli vas strah od groma? / Ne! Putevi poroka su grešni, / I Bog vas mora kazniti. / U čemu će biti vaša moć prevare tada / Prstom će pokazivati na vas, / Vatra i voda će se ujediniti, / Nebo i zemlja će se spojiti, / i mač i luk u prahu nestati. / Po dubokom ubjeđenju pjesnika, iskreno vjerujući ljudi su pod zaštitom Boga i njima ne prijeti nikakva opasnost od zle sudbine: Ali onaj, ko poštuje Boga, / on polaže u njega nadu / taj se ne treba bojati nikoga / jer brdo nije sklono padu. / U završnom dijelu pjesme Deržavin daje moćan pjesnički lik „groma” (metaforički razrađen i simbolično veličanstven) izaslanika sa Nebesa, koji razara satanu: / O, grome! Olujo gordih duhova,/ Ti, koji drmaš presto zvjezdani, / / Utrobu zemnu otvaraš, / I svijet plodnošću vjenčavaš./ Prema mišljenju M. Mićovića, Njegoševa kosmogonija proizilazi iz antropologije: U poemi „Luča mikrokozma” srpski pjesnik je „u osnovi” pokazao dubinu moralnog posrnuća čovjeka (Adama, koji je stao na stranu đavola i njegove borbe sa Bogom) i njegovog strašnog kažnjavanja za učinjeni užasni grijeh za izdaju Boga. Adam je zaboravio na zemlji, šta je bilo na nebu (to govori o dubini njegovog posrnuća). Cjelokupna ideja pjesničke slike u njegovoj poemi izvire iz njene problematike: život – to je borba, borba spoznaje, prosvećenja u smislu prosvjetljenja razuma. Čovječiji duh teži da shvati poslednju istinu, tj. da osjeti životvornu i stvaralačku energiju Boga, energiju koju Bog neprekidno šalje čovječanstvu, posebno čovjeku, koji teži saznanju i spoznaji Boga.
Svaki čovjek nosi u sebi (u svojoj podsvijesti) ogromne rezerve mračne energije, taj sami „neobdjelani haos”, a to je energija njegove duhovne snage, ako ga Bog obdari svojom svjetlošću. A ako ne? Onda je ta strašna rušilačka negativna sila na strani satane...
Ubijeđeni smo, i to potvrđuje naše istraživanje teme sa različitih aspekata, iako su Deržavin i Njegoš išli svaki svojim stvaralačkim putem u vremenu i prostoru, da je njihovo pjesničko stvaralaštvo blisko po načinu razmišljanja.
Istina je da se njihovi tekstovi mogu upoređivati sa Biblijom, da u njihovim djelima postoji analogija sa Platonom i da je na njih imao uticaja gnostik Origen itd. Da, sve je to tačno, ako povjerujemo „matematici”. Ali, pjesnik je iracionalan u stanju stvaralačkog nadahnuća, on kao pčela, instiktivno, u pjesničkom zanosu, uzima duhovni nektar sa raznih cvjetova iz livade života i med njegovih stihova je, zapravo, refleksija njegovog duhovnog postojanja i njegovo shvatanje univerzuma... Visoka poezija duhovno hrani zemaljsku površ, isto kao molitva monaha, sveštenika i ljudi, koji su pobožni, jer je ona u najvišem svom smislu takođe okrenuta Bogu.
Završavam svoju glavnu misao o „korjenitoj” stvaralačkoj bliskosti u poeziji Deržavina i Njegoša, o našoj zajedničkoj duhovnoj i slovenskoj srodnosti, ali ne sa hladnim interesom poslovničke prakse dosadnog i savremenog globalizma, ili nerazumne geopolitičke vladavine zakonima sile, a ne razumom, jer svi mi „stojimo na vratima vječnosti”.
Još u XX vijeku mudrac Pajsije Svetogorac je govorio: „Mi sada ratujemo sa đavolom. Zato se potrudite da se još više zbližite jedan sa drugim, da postanete jedni drugima braća. Tako ćemo svi zajedno krenuti pravim putem, koji smo mi izabrali i zajedno se popeti strmenom stazom na prelijepu Golgotu”.
Takvu pjesničku sudbinu su imali genijalni pjesnici – Deržavin i Njegoš. Na svom trnovitom putu su sa radošću svoga Duha bili u službi ruskog i srpskog jezika i kulture, jer je njihova „riječ rasplamsavala ljudska srca”.
Deržavin i Njegoš su bili pod direktnim uticajem životvornog nebeskog Duha, koji prožima cijelog čovjeka i sveukupno čovječanstvo, zato njihovo djelo ima svjetski značaj. KRAJ