PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Brak kralja Aleksandra bio je najveća Todorovićeva opsesija. Dragi Mašin i njenoj udaji za poslednjeg Obrenovića posvetio je brojne stranice svojih listova. Jedno od najboljih njegovih književnih ostvarenja odnosi se na njihove bračne razmirice, a riječ je i o pripovijetki „Kraljeva tajna”. Još je Slobodan Jovanović zapazio da je Todorović bio „pomalo i vidovit”. Njegovi tekstovi o kralju i kraljici ispunjeni su crnim slutnjama. Evo nekih naslova: „Crno proročanstvo”, „Kralj ne spava”, „Jedan kraljevski jauk”, „Mračna slutnja”...
Todorović je bio iskren prijatelj kralju Aleksandru. On je otvoreno ustao protiv njegov braka sa Dragom Mašin. Ako je vjerovati njegovim zapisima iz „Ogledala”, novinar je gospođi Mašin govorio da je protiv njene udaje za kralja zato što sa njom neće imati poroda. Otuda i naslov priči „Crno proročanstvo”.
Vrijedno je isticanja novinarovo uvjerenje da je kralj Aleksandar bio riješen, za razliku od oca, da se bori na „život i smrt”, ako treba i da pogine na prestolu, ali nikako da se ne povlači. Ako mora, on hoće „prvo da se bije”, pa tek da pusti radikale na vlast. Kralj-sin je očigledno pokazivao više hrabrosti od kralja-oca. Poslednji Obrenović ničeg se nije bojao, on se „podsmijavao opasnostima”. Kad su se uvjerili da ih protivnici „mrze turski, dušmanski”, kralj je u trenucima slabosti znao da zaplače na ramenu svoje drage.
Iako je pokazivao izvjesno razumijevanje za kraljevu ljubav prema Dragi, Todorović nije odobravao brak. Obrenović se „poveo srcem, uprkos cijelom svijetu”. On optužuje Pavla Marinkovića kao glavnog vinovnika kraljevoj ženidbi. Novinar, koji je rado viđen na Dvoru, nije imao snage da ide i kralju čestita ženidbu. „Kako da govorim lijepo o stvari, koju smatram kao najveće zlo? Kako da mu čestitam ženidbu, kad sam tvrdo ubijeđen, da je to propast Obrenovića, nesreća za Srbiju, a najveća nesreća baš za njega samog, za kralja Aleksandra lično”, pisao je u „Ogledalu”.
Na prijemu, Obrenović ga je prekorio što je poslednji donio kraljevu i kraljičinu bračnu sliku. I sada je iz negdašnjeg nepomirljivog komunca izbijao prkos. Kao što je ocu smio da kaže da je republikanac, sada je sinu rekao da se ženi „jednom jalovom udovicom”. Ubrzo su „Male novine” javno izbačene iz Dvora, a poslije ženidbe zabranjene za godinu dana. Ukazivanje kralja Milana na to da su Rusi umiješali prste u kraljevu ženidbu nije bez interesa. Tim putem su braća Rusi iskopali grob dinastiji Obrenović.
Kraljica Draga dala mu je povod da razvije čitavu priču o uticaju žena na tragičnu sudbinu Obrenovića. On je tvrdio da se ne zna šta je gore, da li kad se parniče i pregone sa ženama ili kad se sa njima slažu i zaljubljuju. Za kralja Aleksandra tvrdio je da je „strasno volio kraljicu Dragu”, ali da su među njima, pri kraju, izbile velike nesuglasice.
I kralj Milan i Pera Todorović bili si istog uvjerenja, kraljeva ženidba bila je nesrećna ženidba. Otuda i bezdušno ponašanje sina prema ocu.
Nijesu bez značaja ni novinarova ukazivanja na pripremu atentata na kralja Aleksandra, prije svega na oficire. Čak je i njemu nuđeno da uđe u zavjeru, ali on na to nije pristao. Na kraljevo insistiranje, on mu je priznao sve osim što nije htio da mu otkrije ličnost koja ga je pozivala u zavjeru. Obrenović je skrenuo pažnju na vojsku i oficire.
Kad je izvršen Majski prevrat i on je bio prisiljen da napusti zemlju i živi u Zemunu. U „Ogledalu” je branio Obrenoviće i osuđivao kraljeubistvo. Otvoreno je isticao da su Obrenovići bili omiljeni u narodu. A kad je nova vlast ukinula 22. februar kao državni praznik, on je novoj vlasti doviknuo: „Nećete svetkovinu, a hoćete kraljevinu... Uzalud vam muka! Obrenovići su i suviše dugo vladali u Srbiji, oni su i suviše mnogo za nju radili i uradili, da bi njihovu uspomenu iko mogao izbrisati... Pobili ste ljude, ali ne možete ubiti djela i zasluge njine i zaslužni pomen njin”.
Na drugom mjestu, sasvim tačno, on je dokazivao da Obrenovići nijesu bili omrznuti, prezreni i prokleti u narodu. Zabluda je da su Srbi sa oduševljenjem primili 29. maj. Da bi kraljeubice predstavio i u drugačijem svjetlu on je ustvrdio: „Samo divljaci igraju oko mrtvih trupova svojih žrtava”. Obrenovići nijesu bili sveci i imali su svojih slabih strana i grehova, ali to ne pravda surove postupke kraljeubica, koji su izmrcvarili čitavu gomilu ljudi, izbacili mrtva tijela kralja i kraljice kroz prozor i, što je za svaku osudu, izvršili „paranje mrtvih žena”, misleći na kraljicu Dragu.
(NASTAVIĆE SE)