PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Za vrijeme boravka u banji knežević je dobio od svojih roditelja na poklon časovnik, kao nagradu za uspješno završen prvi razred gimnazije. Tom poklonu se veoma obradovao, ali se ujak Aca uplašio da će ga pokvariti jer ga je često otvarao. U ljeto 1855. godine knežević Petar je posjetio Lajpcig, odakle se 28. avgusta vratio u Beograd. U Beogradu je primio svjedočanstvo o završenom prvog razredu gimnazije. Iz ovih predmeta, osim latinskog, krasnopisa i načertanija, imao je odlične ocjene, a „vladanja je bio dobrog i preporuke dostojnog”.
U jesen 1855. godine knežević Petar je upisao drugi razred gimnazije. Sa njim u školi bili su Vladan Đorđević, Dragiša Stanojević i drugi, koji su ostavili nešto uspomena na kneževića. Vladan Đorđević piše da su kneževićeva Petra dovodili u školu, ali da on nije išao u isti razred sa ostalim učenicima, već bi se popeo „uz drvene stube iz dvorišta na gornji sprat, gdje se nalazila posebno soba u kojoj je on učio”’. Kad je Vladan Đorđević upitao Jovana Nestorovića ko je to, ovaj mu je odgovorio da je to bio knežev sin. Vladan Đorđević ostavio je još jednu pojedinost iz tih godina vezanih za kneževića Petra. Zabilježio je da Dragiša Stanojević, sin Jeremije Stanojevića, kneževog savjetnika, nije htio da se igra sa kneževićem, iako su bili u bliskom srodstvu. „Svadili su se nešto, pa sad Dragutin nikako ne ide u konak i neće da se igra sa Perom”, pisao je Đorđević. Tek poslije pedeset dvije godine, dr Đorđević je saznao od kralja Petra zašto Dragiša nije htio da se igra sa njim: „Dragiša nije htio da se igra samnom jer je bio suviše gord”, rekao je kralj.
Iz tih godina ostalo je još jedno svjedočanstvo. Ostavio ga je Ilija Đukanović, nekadašnji direktor Prve beogradske gimnazije. Zgradu gimnazije, koja se nalazila u blizini Saborne crkve, posjetio je iznenada jednog dana kralj Petar. On je pričao okupljenim profesorima, đacima i osoblju da je tu posjećivao neka predavanja, obišao učionice, pregledao upisnice. Pokazao je mjesto u dvorištu gdje su nekad rasle ruže i ukrasno šiblje, zaklon iza koga je prvi put pušio duvan i gdje je sa drugovima u najvećoj tajnosti pripremao plan o napadu na grad i njegovo otimanje od Turaka. Dvanaestogodišnji knežević nije bio lišen poriva za duvanom i uspijevao je da izbjegne pažnji profesora i pratilaca.
U maju 1856. godine knežević Petar je položio drugi razred sa odličnim uspjehom. Kao takav dobio je „pohvalitelni”, i uprkos pušačkim navikama imao dobru ocjenu iz vladanja. Iz svjedočanstva se vidi da je imao odlične ocjene iz svih predmeta, osim slovenskog i latinskog jezika. Krajem juna nalazio se u Karlsbadu sa ujakom Acikom. Odatle je prešao u Františkove Lazni (Francisbad), gdje je trebalo da provede na odmoru četiri nedjelje. Za vrijeme boravka u Františkovima Laznima umrla je njegova sestra Kleopatra, sa kojom je Petar bio veoma blizak. Tim povodom njegovi pratioci Aca i Tasa Nenadović dobili su uputstvo od kneginje Perside da nastoje koliko je moguće da „Pera za sudbu svoje sestre ne dozna i ako kad o tome sazna, da se Vi i Tasa trudite da mu tugu ublažite i umanjite”. U slučaju da on dobro primi vijest o sestrinoj smrti, kneginja je nalagala da produže da uzimanjem ljekovite vode i ostanu u banji koliko je potrebno. U slučaju da to ne može da podnese i ‘’da ne može da ostane odvojen od roditelja, da ga dovede kući’’. Pri tome da putuju polako, bez žurbe, kao i da „čine sve što je nužno da se dječijem zdravlju naškodilo ne bi’’.
Izgleda da je knežević Petar toga ljeta često pobolijevao, pa je i knez Aleksandar pokazao zabrinutost za njegovo zdravlje. U pismu Aciki Nenadoviću on je izrazio zadovoljstvo što ga o tome redovno obavještavaju. „Milo mi e da e Pera zdrav i da su doktori povoljnog mnenija o stanju njegovog zdravja dali”, pisao je knez. Dodao je da u konaku svi žele da čuju povoljne vijesti o kneževiću Petru i da zato „ne propušta nijednu poštu da ne piše i da nastoji da po savjetu ljekara dijete vodu upotrebljava i postupa”. Knez se spremao da sa najmlađim sinom knežević Andrejom pođe u Brestovačku banju, dok je kneginja namjeravala da ostane u Beogradu. Mjesec dana kasnije Acika je pisao ocu Jefremu da „on i Pera ljube ruku knjazu i knjaginji, a Polu, Elenu, Andru, Niku, Milicu, Anu, Mladena i ostale pozdravljaju”. Nekoliko dana kasnije, 14. avgusta, knežević Petar je pisao bratu Andreji: „Dragi Andro, ja sam tvoje pismo primio. Ono me je jako obradovalo i od miline više puta sam ga pročitavao. Jošte malo vremena pa ću i ja kući doći, gdje ćemo se opet vidjeti i bratskom ljubavlju predusreti. Tebe pozdravlja ujka Tasa i gospodin Luka, a ja te pozdravljam. Tvoj brat Petar Karađorđević”. Pisma pokazaju da je knežević Petar bio blisko povezan sa članovima svoje porodice, što je nježno zdravlje još više pojačavalo.
(NASTAVIĆE SE)