PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Stranac ne može da pruži ono što može domaći čovjek. Svestrano svjetsko obrazovanje moglo se steći i bez stranca, tako što bi knežević Petar kasnije u pratnji svog oficira-vaspitača proputovao kroz prosvećene evropske zemlje i u njima duže boravio.
Knez Aleksandar nije prihvatio Alimpićev plan. Članovi njegove porodice i neki ministri zalagali su se da budući knez bude obrazovan u širem, demokratskom duhu. Ukazivali su da samo obrazovani vladar može da vlada po ustavu i zakonima. Zbog toga je potraga za strancem koji bi vaspitavao kneževića Petra bila nastavljena. Čitava epizoda pokazuje do koje mjere su vojni krugovi željeli da utiču na obrazovanje budućeg kneza, uvjereni da će na taj način biti u stanju da određuju i njegovu politiku u budućnosti.
Dok se odvijala ova razmjena mišljenja, knežević Petar je dobio novog profesora francuskog jezika, pošto je ostao bez starog. Tadašnji popečitelj prosvjete Lazar Arsenijević Batalaka ponudio je to mjesto Jevremu Grujiću, koji se tek vratio sa školovanja iz Francuske, gdje je bio državni pitomac. Grujić bilježi da ga je pozvao Batalaka „koji me je na nauke u strane zemlje poslao i koji mi je poslije državnu pomoć oduzeo i stane me pitati oćuli i savjetovati da se primim za nastavnika Perovog”. Grujić se pitao da li je to radio po svom nahođenju ili je to od njega tražio knez Aleksandar. U prvom trenutku Grujić nije prihvatio predlog, „najviše stoga što bi se tako suviše i nelično za dinastiju vezao, a nijesam bio siguran da u učiteljskom poslu sa dvorom u sukob ne bi došao”. Grujić je prihvatio da podučava kneževu djecu, kneževića Petra i kneginjicu Jelenu, u francuskom jeziku tokom 1854. i 1855. godine.
Traganje za vaspitačem nastavljalo se velikim intenzitetom. Knez Aleksandar je iskoristio Blaznavčev put u Beč, u jesen 1854. godine, i tražio od njega da se raspita za nekog učenog stranca koji bi se prihvatio tog posla. Blaznavac se obratio za pomoć Franji Miklošiću, carskom bibliotekaru, Vuku Stefanoviću Karadžiću i profesoru Kuzmaniju. Oni su mu preporučili Slovaka Ljudevita Podhorskog (Pohorski), koji je više godina bio vaspitač djece grofa Sečenjija. Podhorski je bio doktor prava, odlično poznavao francuski, njemački, engleski, latinski, grčki, ruski i neke orijentalne jezike. U tom trenutku živio je u Parizu. S obzirom na snažan Radosavljevićev uticaj, bilo je neophodno da se za vaspitača kneževića Petra izabere čovjek koji je bio dobro viđen u Beču i Austriji. Podhorski je prihvatio ponudu da bude kneževićev vaspitač pod uslovom da dobije platu od 800 talira godišnje i ostalo što je imao Gabler. Blaznavac je predložio da mu se svake godine isplati 1.000 forinti u srebru, kao i putni troškovi 500-600 franaka. Trebalo mu je dati i četvrtinu godišnje plate unaprijed kako bi mogao da nabavi potrebne knjige. U namjeri da uvjeri kneza da je to najbolji izbor, pisao je da su Miklošić, Vuk i Kuzmani najtoplije preporučili Podhorskog uvjereni da je u pitanju bio „čovjek kakvog u Evropi za guvernera nije lako naći”. Blaznavac je tražio od kneza Aleksandra da mu što prije odgovori u vezi sa Podhorskim.
Ali, ni ovog puta knežević Petar nije imao sreću da dobije vaspitača. Po svemu sudeći, Podhorski nije došao u Srbiju 1854. godine. Ostaje nejasno da li je i ovog puta konzul Radosavljević spriječio izbor kneževićevog vaspitača. Kako bilo, u maju 1855. godine, potraga za drugim čovjekom se nastavlja. Da bi se izbjeglo novo uplitanje austrijskog konzula, srpska vlada se obratila Švajcarcu Petru Miniju da pomogne u traganju za vaspitačem. Poslije dužeg raspitivanja u Ženevi, gdje je živio, Minije je predložio da srpska vlada uzme u službu Poljaka Januša Krauza, državljanina Švajcarske. Minije ga je opisao kao čovjeka pouzdanog, zrelog i obrazovanog. Krauz je podučavao djecu uglednih ženevskih građana stranim jezicima. Tražio je platu od 2.500 franaka godišnje (500 talira), koja će se povećavati sa godinama službe. Minije je upozorio kneza Aleksandra da je Krauz bio politički aktivan u Austriji, ali da se više ne bavi politikom i da je švajcarski državljanin. Činjenica da je Krauz bio politički izbjeglica iz Austrije uvjerila je kneza Aleksandra da on nije bio pogodan za vaspitača kneževića Petra.
Za to vrijeme knežević Petar je pohađao prvi razred gimnazije i učio francuski jezik sa Grujićem. Pošto je, početkom juna 1855. godine, završio prvi razred, uspješno položivši predviđene ispite, knežević Petar je sa ujakom Tasom Nenadovićem otišao u Karlsbad (Karlove Vari), pošto mu je tamošnja voda veoma dobro činila. Odatle je sa drugim ujakom Aleksandrom Acikom Nenadovićem otišao u banju Glajhenberg, gdje se njegova sestra Kleopatra nalazila na liječenju.
(NASTAVIĆE SE)