PREVEO I PRIREDIO: VOJIN PERUNIČIĆ
U stara vremena, a i kasnije, pošto bi stigli u Moskvu i smjestili se, srpski mitropoliti i vladike su sa nestrpljenjem isčekivali prijem kod cara. Tek poslije audijencije kod cara, izaslanici iz srpskih manastira su mogli da računaju na poklone, „izdržavanje“ i bogate darove. Odlazak srpskih mitropolita kod ruskog cara i sam prijem odvijao se po utvrđenim pravilima i propisanom ceremonijalu sve do kraja XVII vijeka. Pojednostavljenje ceremonije prijema dogodiće se početkom XVIII vijeka. Po mitropolite car je slao konje iz svoje konjučnice. Izaslanici su polazili iz Uprave za inostrane poslove, prolazili su pored Arhangelskog i Blagovešćenskog sabora, kretali su se jedan za drugim i ulazili u Granovitu palatu. Tu su ih dočekivali boljari, plemići i činovnici iz raznih Uprava. Ceremoniju je vodio skupštinski pisar iz Uprave. Ovdje su srpski sveštenici ostavljali svoje poklone i donesene svetinje za cara i dobijali darove.
Srpski sveštenici su dobijali pomoć u novcu, krzna od samura i kunice, srebrene pehare, tkanine, knjige, ikone, crkvenu odjeću i ostale crkvene potrepštine. Stari srpski monasi, koji su došli, nijesu dobijali poklone samo od ruskog cara i patrijarha, već i od članova carske porodice. Da bi im se odužili srpski monasi su upisivali u svoje crkvene knjige imena članova carske porodice, koja su kasnije pominjali u svojim molitvama. Srpska duhovna lica su dolazila u Moskvu za milostinju i donosila sa sobom svete mošti i ostale crkvene relikvije, koje su bile namijenjene caru, patrijarhu, a takođe i drugim članovima carske porodice: carici, nasledniku prestola i princezama. Ti pokloni ruskom caru i njegovoj porodici simbolizovali su i naglašavali značaj Rusije i ruskog cara u hrišćanskom svijetu. To su bile crkvene relikvije pravoslavlja, koje su bile cijenjene i kod ruskog čovjeka i kod Srbina. To su bile čestice (djelovi) moštiju srpskih svetinja, koje su poštovali i cijenili svi pravoslavni vjernici.
Srpskim crkvenim licima su davali svakojake darove. Pored hrane, koju su dobijali na ruskoj granici u Sevsku za put do Moskve, svi sveštenici su bili darivani poklonima ruskog cara. Pokloni, koje su dobijali u Moskvi, bili su značajno vredniji u odnosu na one sa ruske granice i dijeljeni su dva puta, jednom pri dolasku i drugi put pri odlasku. U Upravi za inostrane poslove, činovnici, koji su najavljivali njihov dolazak kod cara, imali su na primjer, već zapisano kakve su poklone dobijali kad su ranije dolazili mitropoliti, arhimandriti, manastirski ekonomi, pisari i njihove sluge, konkretno za svaki manastir. Za svaki manastir, upoređujući jedan sa drugim i u skladu sa statusom bila je određena količina darova, koje su dobijali za svaki dolazak. Pokloni, koji su dobijani od cara, bili su strogo rangirani prema statusu molioca. Mitropoliti, igumani, episkopi i arhimandriti su dobijali dobijali od ruskog cara srebrene pehare sa pozlatom, kape od samura, skupo platno i novac. Manastirski ekonomi i pisari su darivani mnogo skromnije, dobijali su manje novca, jeftinije tkanine i krzna od kunice, a slugama su davali sukno i nekoliko rubalja.
Za vrijeme boravka u Moskvi, koji je ponekad trajao i po nekoliko mjeseci, srpski episkopi su izražavali želju da se pomole Bogu u čuvenim svetim manastirima u Podmoskovlju: u Trojice-Sergejevoj lavri, u Savino-Storoževskom i Voskresenskom manastiru. U tom slučaju su iz Uprave slali pismene preporuke ruskim manastirima da prime strane pravoslavne crkvene velikodostojnike sa poštovanjem. Uprava je obezbjeđivala srpskim sveštenicima prevoz taljigama, a u pratnju su išli policijski oficiri do mjesta hodočašća.
Krajem XVII i početkom XVIII vijeka Moskva je još bila prestonica Rusije, njen kulturni i duhovni centar i zaštitnik ruske tradicije. Imala je važno političko značenje, kao mjesto gdje je živio car i njegova porodica, gdje su bile državne institucije i Patrijaršija. Moskva je tada imala i svoj međunarodni značaj, tu su bile smještene mnogobrojne diplomatske ambasade iz cijele Evrope i Azije i dolazile razne diplomatske delegacije. Ambasadori, razni putnici i srkvena lica su se često puta poduže zadržavali u prestolnici, a mnogi stranci su ostajali u Moskvi i dobijali službu kod ruskog cara.
Godine Petar I je osnovao novi grad – Sankt Peterburg, koji je postao simbol Rusije i dobio novi status u Evropi i svijetu. Grad je postao prestolnica buduće Ruske imperije. Odmah poslije cara se preselio i dvor u novi grad na Nevi, postepeno su se preselile i državne ustanove, kao i njeni činovnici. Moskva gubi politički značaj, ali ostaje čuvar kulture i vjere. Moskva je zauvijek ostala carskim gradom, ili kako su je zvali „carevom udovicom“, ili kako je govorio A.S. Puškin da je to grad, gdje su se ruski carevi vjenčavali sa carstvom, vjenčavali se srcem i dušom za drevnu Rusiju, gdje se u moskovskim crkvama čuvaju svetinje i relikvije pravoslavlja.
(Nastaviće se)