Odmah po dolasku u ove predjele, otpočeo je novi talas islamizacije i progona neposlušnih, a time i pacifikacija, posebno buntovnih Klimenata, Hota i Kuča, ali i Srba pravoslavaca, koji su uvijek bili spremni da kao hrišćani stanu na stranu Austrije i Rusije kada su u ratu sa Turskom. Prema navodima Ejupa Mušovića, već 1711. godine u selu Uglu je izgrađena džamija, mada je Klimenata katolika najviše bilo u Kamešnici, gdje je bila i katolička crkva. Vatikan je poslao misionare na Pešter, koji su tu boravili od 1718. do 1722. godine da bi spriječili islamizaciju katolika. Oni su 1721. godine konstatovali u svom izvještaju papi da među katoličkim Malisorima ima i pravoslavnih i muslimana ( D ottomani e shismatici). Klimente i ostali Malisori će se postepeno islamizirati, dok će jedan manji dio prihvatiti pravoslavlje do kraja 18. vijeka, a u katoličanstvu nije ostao niko. Hrišćana pravoslavaca i muslimana u istim porodicama kod Malisora i Srba na Pešteri bilo je i do polovine 19. vijeka. O tome „Novine čitališta beogradskog“ pišu : „...U ovim predjelima Peštera ima takvih domova u kojima se nalaze po dva brata, pak jedan veruje Hrista, drugi Muhameda, jedan klanja, a drugi se krsti. U drugim kućama ima i po tri brata i svi drže da su Turci, a otac im je Srbin, i tako sinovi klanjaju, a otac se krsti, a kad Bajram dođe svi zajedno proslave, otac ide u crkvu, a sinovi u džamiju. U ovim predjelima i to se može naći da dva brata Turčina, u jednoj kući živjeći, jedan drži za ženu bulu, a drugi hristijanku, pa jednoj ime Ana, a drugoj Nazija“. I danas u sjeničkim selima Ursulama žive Zornići pravoslavci, a u susjednom selu Kladnici Zornići muslimani, kao i u selu Boljare pravoslavni Kuči, a u selu Borišiće muslimani Kuči. U okolini Prijepolja ima Rovčana i muslimana i pravoslavnih koji znaju da su rođaci. Takav je slučaj i sa mnogim drugim muslimanima i pravoslavcima koji imaju ista prezimena koja govore o njihovom zajedničkom porijeklu, kao što su Baltići, Boškovići, Višnjići, Papići, Purkovići, Zimonjići, Čolovići, Šaljići, Glogići, Glođovići, Grbovići, Gledovići, Veljovići, Maslaci, Lukovići, Lekovići, Lekići, Ličine, Koraći, Boškovići, Tmušići, Totići, Hrkalovići, Kuburovići, Obućine, Jukići, Đukići i mnogi drugi.
Zbog čestih i masovnim migracija, kao i zbog stradanja u ratnim zbivanjima i epidemijama starinačkog i relativno starinačkog domaćeg stanovništva, oslobađao se prostor za naseljavanje Arbanasa i muslimana i hrišćana. Preostalo srpsko hrišćansko stanovništvo se dobrim dijelom islamiziralo. Tako je došlo do izmjene vjersko-konfesionalne i etničke strukture stanovništva Stare Srbije, a posebno velikog dijela Raške oblasti, tokom 18. vijeka. To se posebno odnosi na Rožaje, Ibarski Kolašin, Štavicu (Tutin), Pešter, jugoistočni dio Sjeničke kotline, zatim prema planinama Goliji, Rogozni i Javoru. Jovan Cvijić je to voljno ili prinudno doseljavanje Malisora nazvao „Malisorska migraciona struja“. To se ubrzo osjetilo kada su prilikom ratovanja Karađorđevih ustanika u ovim krajevima glavna prepreka i odbrana Turske bila sela u kojima su živjeli muslimani. Jedan od primjera su sela područja Kladnice između Javora i Sjenice, koja su pružila žestok otpor Karađorđevoj vojsci prilikom njenog prodora u Novopazarski sandžak 1809. godine. Milorad Ekmečić piše da su oni (muslimani) predaniji branioci islamskog carstva od sultanovih bogatih paša. Nahije Kolašin, Vraneš i Krička su tek u prvoj polovini 19. vijeka imale muslimansku većinu. Iz Gornjih i Donjih Vasojevića, Rovaca i Morače i pravoslavni i više muslimani su se naselili u Sjeničku kotlinu, djelove Peštera, Golije, Podgolijskih sela, Moravice, Nove Varoši.
Ipak, najveći broj sela u jugozapadnom i sjeverozapadnom dijelu sjeničke nahije i uglavnom sva sela novovaroške nahije i Moravice imala su srpsko pravoslavno stanovništvo skoro do početka 19. vijeka, tačnije do dolaska Karađorđa u Novopazarski sandžak. Takav je slučaj bio i sa podgolijskim selima u novopazarskoj nahiji i oko rijeke Studenice. Poslije Karađorđevog povlačenja iz Raške oblasti i napuštanja oko 10.000 Srba, novim migracionim talasom Malisora popuniće se napuštena sela. Doduše, naseliće se u Sjeničku kotlinu, oko Nove Varoši i Novog Pazara znatan broj pravoslavnih Srba iz Srednjeg i Gornjeg Polimlja, Kolašina, Vraneša, Nikšića, Morače, pravoslavnih Kuča, Drobnjaka... Veliki broj tek doseljenog srpskog stanovništva ponovo će se pokretati prema unutrašnjosti Srbije, zapravo u Miloševu Srbiju, poslije nereda za vrijeme pobune Husejin-kapetana Gradaščevića, skadarskih vezira i drugih albanskih paša, kao i zuluma Ejup-paše Ferhatagića iz Novog Pazara u prvoj polovini 19. vijeka.
(NASTAVIĆE SE)
Salih Selimović