Advokat Siniša Gazivoda tražio je da Osnovni sud u Podgorici ponovo donese presudu da je Skupština u julu prošle godine nezakonito smijenila sada bivšu viceguvernerku Irenu Radović sa te pozicije. Gazivoda je to tražio kao punomoćnik Radovićeve na ponovljenom suđenju, koje je održano nakon što je drugostepeni Viši sud ukinuo prvostepenu presudu koja je bila u njenu korist. S obzirom na to da nije bilo novih dokaza u ponovljenom postupku, Osnovni sud bi trebalo 27. septembra da donese novu presudu u ovom predmetu.

Pravna zastupnica Skupštine, zamjenica zaštitnika imovinsko pravnih interesa Sanja Jaredić, tražila je da sud donese rješenje kojim će se proglasiti nenadležnim i odbaciti tužbu. Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica 27. juna ove godine izrekla je pravni stav da se odluke Skupštine o izboru, imenovanju ili razrješenju javnog funkcionera ne mogu pobijati (osporavati) u upravnom sporu niti u parničnom postupku. To je naišlo na negodovanje pravne zajednice u Crnoj Gori, a zabrinulo je i predstavnike Evropske unije (EU).

U prvostepenoj presudi u slučaju Irene Radović od 22. februara 2019. godine, prije stava Medenice, konstatovano je da je došlo do povrede radnog prava, dok je predlog guvernera Radoja Žugića Skupštini za razrješenje Radovićeve okarakterisan u presudi kao „pravno neodrživ i kao takav sam po sebi nije mogao biti valjana podloga za donošenje Odluke Skupštine”.

Navodi iz predloga guvernera su „za sud apsolutno neodređeni, paušalno dati, nekonkretizovani i bez ijednog pravno relevantnog dokaza”, piše u presudi. U međuvremenu su i Osnovno i Više državno tužilaštvo 13. februara 2019. godine pravosnažno odbacili Žugićevu krivičnu prijavu protiv Radovićeve za odavanje službene tajne sudu, koja je bila jedan od ključnih razloga u predlogu za razrješenje. To je takođe konstatovano u oborenoj prvostepenoj presudi. Interesantno je da je Radovićeva smijenjena 65 dana nakon što je podnijela tužbu protiv Žugića za mobing i diskriminaciju 30. aprila 2019. godine, iako član 24 Zakona o zabrani zlostavljanja na radu štiti žrtvu mobinga od otkaza. Na jučerašnjoj glavnoj raspravi u Osnovnom sudu advokat Gazivoda kazao je da je Viši sud u ukidajućoj presudi naveo da je Osnovni sud morao po službenoj dužnosti da vodi računa da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnosti, kao i da pazi na svoju stvarnu nadležnost.

– Osnovni sud je to i uradio pozivajući se na rješenje Vrhovnog suda od 25. oktobra 2018. godine, u kojem je decidno navedeno da se ovdje radi o sporu iz radnog odnosa i da je za odlučivanje stvarno nadležan Osnovni sud. Viši sud navodi da Ustav propisuje međusobnu kontrolu grana vlasti i ograničenosti svake grane vlasti, pa i zakonodavne, Ustavom i zakonom. Prema tome, jasno je da neko mora ispitati da li je Skupština postupala u skladu sa Ustavom i zakonom, a takvo ispitivanje može sprovesti jedino sudska grana vlasti – zaključio je Gazivoda.

Vl.O.

---

Pravni lijek garantovan Ustavom
Gazivoda se juče pozvao i na član 11 u komentaru Ustava Crne Gore autora profesora ustavnog prava dr Mladena Vukčevića.

– Na strani 70, sa adekvatnim pozivom na izvor, navodi se da je zajedničko za sve oblike podjele vlasti u modernim društvima međusobno ograničenje pojedinih vlasti zasnovano na premisi da niko ne može biti ograničen svojom vlastitom voljom nego tuđom. Na postavljeno pitanje o tome da li redovni sud može odlučivati o zakonitosti odluka Skupštine, Viši sud još jednom precizno i jasno daje odgovor u ukidnom rješenju, pa na petoj strani u četvrtom pasusu navodi: „Pored toga ukazuje se žaliocu da saglasno odredbi člana 148 stav 2 Ustava Crne Gore svaki pojedinačni konačni akt uživa sudsku zaštitu, pa bi drugačije postupanje predstavljalo kršenje prava na pravni lijek garantovanog članom 20 Ustava Crne Gore i prava na pristup sudu garantovanog članom 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te članom 32 Ustava Crne Gore” – naglasio je advokat Radovićeve.

Istakao je da je drugostepni sud izričit da bi uskraćivanje sudske zaštite tužilji u ovom sporu bilo suprotno Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i sloboda i Ustavu Crne Gore.

– Sa tim smo u potpunosti saglasni. Ne postoji državni, odnosno društveni interes po kome se ova odluka ne bi trebala preispitivati pred sudom. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava takav interes postoji jedino u slučajevima nacionalne i javne bezbjednosti, a sa čim ovaj spor nema nikakve veze – kazao je Gazivoda.