Privreda u Bijelom Polju, koja je nekad bila jedna od najrazvijenijih u regionu, potpuno je propala. Poslednjih godina štrajkovi su bili gotovo svakodnevni, a radnici propalih preduzeća su stalno protestovali ispred zgrade Opštine. U industrijskoj zoni nekad je bilo zaposleno oko deset hiljada radnika, dok ih sada ima oko hiljadu.
U naselju Nedakusi bilo je desetak fabrika koje su po svojim proizvodnim programima bile prisutne kako na domaćim, tako i na inostranim tržištima.
– Bilo je zaposleno preko 10.000 radnika, prije svega u tekstilnom gigantu „Vunarski kombinat”, zatim u Imaku, Prvoj Petoljetki, Polipaku, Mladosti, Lenki itd. Saobraćajno preduzeće Transservis bilo je među najboljima, konfekcija Jekon prepoznatljiva po svojim proizvodima, a drvno-prerađivačko preduzeće „Špiro Dacić” nadaleko prepoznatljivo – kazao je Bogdan Krgović koji je dugo godina bio aktivan u sindikatu.
Većina radnika je došla do ivice egzistencije i svoja prava je tražila kroz proteste i štrajkove, kazao je Krgović i dodao da je u međuvremenu veliki broj tadašnjih radnika otišao na onaj svijet ne ostvarivši ni elemantarna prava.
– Pravi primjer kako nije trebalo raditi je nekadašnji tekstilni gigant. Bilo je nekad blizu tri hiljade zaposlenih. Gradili smo Bijelo Polje. U međuvremenu su bile licitacije jedna za drugom. Mašine su rasprodate u bescjenje. Ono što je ostalo ruinirano je i propada, a fabrika je sada i prodata. Treba sve uraditi da se tu neko zaposli i da se pokrene proizvodnja – rekao je Krgović.
Uništena privreda, kako je ocijenio, dovela je i do iseljavanja, tako da Bijelo Polje više nije isti grad.
Jedan od prvih radnika Vunka Vuko Bojović, koji je sada penzioner, rekao je da se od zarada svih zaposlenih gradilo čitavo Bijelo Polje. Prodavnice su bile pune, a platežna moć je bila na visokom nivou. Prije dvije decenije slivala se armija radnika iz industrijske zone u Nedaksuima. Desetak fabrika je radilo punom parom.
– Danas su to skoro sve fabrike sa zamandaljenim vratima, gdje je ovim nakaradnim privatizacijama radnik doveden na ivicu egzistencije. Hale su prazne, i ima nešto oko hiljadu uposlenih u ovdašnjoj privredi. Da nije Mesoprometa, taj broj bi bio potpuno zanemarljiv – kazao je Bojović.
M.N.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
