Iako pomorski poziv nije ni malo jednostavan, Nikola Ljesar iz Kotora odlučio je da napusti siguran posao u crnogorskoj kompaniji i da krene za boljim životom. Prema njegovim riječima kompletan način života u rodnom mjestu natjerao ga je da ode u pomorce i to prije četiri godine.
- Puno je razloga zašto sam se odlučio za ovaj poziv koji ni malo nije jednostavan. Imajući u vidu da sam u Crnoj Gori radio možda u jednoj od najboljih firmi, ipak, odlučio sam da sve napustim, ne zbog tog posla, već zbog cijelog okruženja i načina života. U državi u kojoj se pravi radnik malo cijeni, koji ima znanje, volju i svu perspektivu najčešće ga sklanjaju u stranu da ne bi slučajno uspio u svemu tome – istakao je Ljesar.
On je kazao da je svaki put po povratku sa broda sve više volio državu, ali kako kaže ne i ljude i njoj.
- Kad sam otišao, shvatio sam da smo po veličini samo djelić jednog prosječnog evropskog grada i da nemamo nikakvu organizaciju, prespektivu i poštovanje - odahnuo sam jer sam shvatio da ovaj poziv nije bio uzaludan i bezvrijedan. Upoznajući mnoge nacije, kuluture i ostale djelatnosti shvatio sam kako smo u stvari bogati, ali ne i toga svjesni. Imati ljetnji i zimski turizam u tolikoj državi je prava rijetkost, ali izgleda uzalud – poručio je Ljesar.
On naglašava da ljubav prema brodu ne postoji, već samo potreba za normalnim životom i zaradom od koje može pristojno da se živi.
- S obizrom da sam mlad, a možda i najmlađi menadžer na norveškoj floti, kako u životu tako i na brodu nije se jednostavno nositi sa tim. Svaki dan na brodu je radan i nema vikenda ili nedjelje za porodnično druženje ili ručak. Bilo da je nečiji rođendan, Nova godina, porodična slava ili šta god , za nas je to samo radni dan u kome ispunjavate normu. Relano dosta surov, a rijetko kad sladak djelić dana ako bi ste uspjeli da izađete na neko lijepo mjesto i uživate u ručku ili piću. Mnogi misle da je život na brodu i kruzerima lagan i zabavan, ali rekao bih nasuprot – naglašava Ljesar.
On ističe da na brodu obavlja poslove „sistem menadžera” koji mu ne ostavljaju puno slobodnog vremena.
- Zadužen sam za sve brodske kompjuterske sisteme koji se tiču navigacije, sigurnosti, hotel operacija, odnosno ukrcavanja gostiju, naplate, rezervacija restorana, ekskurzija, barova. Zbog svega toga nemam previše vremena za odmor kako bi to sve funkcionisalo – kazao je Ljesar.
On kaže da na brodu ipak može da se bolje zaradi nego u Crnoj Gori.
- Realno je da se sa platom od 400 do 500 eura ne može daleko dogurati. Može se živjeti na rate, izaći u grad dva puta mjesečno i to je to, dok se na brodu može poboljšati jezik, radne navike, steći nova poznastva, iskustva, a samim tim bi odgovarajuća plata došla kroz nekih tri do četiri godine – zaključuje Ljesar.
B.Ma.
)){kind=small}
