Izbornu godinu radnici uništenih crnogorskih fabrika obilježavaju protestima tražeći zarade, povezivanje radnog staža i otpremnine.
Radnici i povjerioci „Radoja Dakića”, koji su prostovali u ime 1,8 hiljada bivših zaposlenih koji potražuju 50 miliona eura po osnovu pravosnažnih sudskih presuda, Novu godinu su dočekali pred nadležnim institucijama. Oni nastavljaju da se okupljaju svake srijede ispred zgrade Vlade. Izbornu godinu su ispred zgrade Opštine u Cetinju dočekali i radnici Košute. Preko 500 bivših zaposlenih traži zaostale zarade, otpremnine, povezivanje radnog staža. Poslednju platu primili su 1996. godine, a i danas se okupljaju, kako u svom gradu, tako i u Podorici, uz poruke da neće odustati dok ne ostvare svoja prava.
Protestovali su i penzioneri Duvanskog kombinata, koji su jedino na taj način mogli da dobiju 1,7 miliona za otpremnine, a grupi nezadovoljnih radnika nedavno su se pridružili i penzioneri nikšićkih Boksita, kojima se za otpremnine duguje 1,3 miliona eura. Najaktivniji su trenutno penzioneri Kombinata aluminijuma koji za optpremnine potražuju 5,45 miliona eura i koji svakog dana u centru Podgorice organizuju protestnu šetnju.
Po mišljenju poslanika opozicije, sve to potvrđuje da je vlast uništila radničku klasu, te da su se na račun uništavanja fabrika i obespravljivanjem zaposlenih bogatili ljudi bliski vlasti.
– Masovni protesti pokazuju da se izgubila srednja klasa i da smo dobili radnike, koji su najveći gubitnici takozvane tranzicije u Crnoj Gori. Protesti su rezultat masovne vaučerske privatizacije koja predstavlja najveću pljačku u istoriji Crne Gore, gdje imamo uzak krug ljudi u vlasti, prije svega porodica Đukanović, koji su se masovno obogatili, a sa druge strane imamo radnike koji su iz tog procesa izašli obespravljeni i osiromašeni. Vodeći ovakvu ekonomsku politiku Vlada je srušila radničku klasu kao kulu od karata– ocijenili su iz Građanskog pokreta URA.
Oni navode da je aktuelna vlast za dvije decenije uništila sve ono što se vjekovima gradilo.
– Sve što u domaćoj privredi valja urađeno je prije više od 30 godina. Od kada je na vlasti aktuelni režim, osim tržnih centara i zastakljenih zgrada ništa nijesmo sagradili. To je pokazatelj trenutnog stanja u državi. Žalosno je što ljudi u Crnoj Gori protestima i štrajkovima glađu moraju da se bore za svoja prava. Gdje je tu država socijalne pravde koju proklamuje vlast. Crna Gora je država pravde za mali krug ljudi koji su se enormno obogatili, a totalna nepravda vlada za sve obične ljude i građane – naglašavaju iz URA.
Prema riječima nezavisnog poslanika Velizara Kaluđerovića, Crna Gora je Ustavom deklarisana kao država socijalne pravde, pa stoga veliki problemi radnika, koje vlast ne želi da riješi, još više dobijaju na težini.
– Bivši radnici „Radoja Dakića”, KAP-a i Boksita, ali i brojni drugi, prinuđeni su da pažnju na probleme skreću višegodišnjim protestima. Činjenice da su njihova prava uređena i definisana zakonima i propisima govori o velikoj neodgovornosti ove vlasti i potpunog odsustva osjećaja solidarnosti i socijalnog sagledavanja stanja – rekao je Kaluđerović.
Po njegovim riječima, primjer radnika „Radoja Dakića”, koji deceniju imaju pravosnažne sudske presude za isplatu dijela zarada, a koje vlast pokušava da pretvori u bezvrijedni papir, podriva temelje svake države.
B.Ma.
Za zaposlene nema novca, a za kamate 77 miliona
Iz URA ističu da režim za 20 godina nije pokazao nimalo sluha za rješavanje problema radnika.
– Vlast je oštetila državu, a samim tim i radnike, u slučaju „Limenka” za više od deset miliona eura. Zbog zaduživanja država godišnje plaća 77 miliona eura kamata. Dakle, da postoji volja, država bi lako mogla da riješi probleme radničke, ali nažalost to nije tako. Radnici jedino mogu da se nadaju da će vlast u izbornoj godini, zarad političkih poena, kupovine socijalnog mira, makar trenutno riješiti neke probleme. Umjesto da smo gradili državu u kojoj će biti jaka srednja klasa, mi smo dobili ogroman jaz između malog broja enormno bogatih i ogromnog broja siromašnih građana – poručuju iz URA.