Nacrt budžeta za 2016. godinu u kojem Vlada računa da trećinu prihoda ostvari uzimanjem kredita rezultat je ne samo pogrešne ekonomske i razvojne politike, već i izostanka ključnih reformi koje su se morale sprovesti u proteklih 15 godina da bi Crna Gora danas imala uravnotežen budžet, kazao je u intervjuu za „Dan” ekonomski analitičar i funkcioner GP URA Dejan Mijović.
– Vlast je u tom periodu dobila veliku stručnu i finansijsku podršku od EU i SAD i u početku je imala sluha za dobronamjerne savjete koje je dobijala od eksperata. Međutim, potpuno je podbacila kada je u sledećoj fazi trebalo smanjiti administraciju, prestrukturirati preduzeća i uspješno ih privatizovati. Umjesto smanjenja, administracija je narasla do mjere koju ni znatno veća država ne bi mogla podnijeti, dok smo umjesto dobrih vlasnika i upravljača preduzeća dobili nesposobne kumove i prijatelje vrha DPS-a. Ovo ne govorim samo kao analitičar, već i kao učesnik tog procesa, jer sam bio menadžer za ekonomske reforme i razvoj Evropske agencije za rekonstrukciju koja je bila vodeći donator Crne Gore u periodu od 2001. do 2008. godine. U tom svojstvu sam učestvovao na redovnim mjesečnim sastancima koordinacije sa donatorima kojima je predsjedavao predsjednik Vlade uz učešće njegovih najbližih saradnika, pa veoma dobro znam šta smo pripremali i dogovarali da zajedničkim snagama realizujemo – rekao je Mijović.
Kako komentarišete to što nijesu počeli glavni radovi na autoputu, a potrošeno je 200 miliona eura?
– Prije otprilike godinu, javno sam ukazao da je nelogično planirati u budžetu 200 miliona za autoput, ako nemamo ni glavni projekat i izrazio sumnju da bi se ta sredstva mogla nenamjenski iskoristiti. Ukoliko je tačno da su ta sredstva potrošena, onda bi državni tužilac morao po službenoj dužnosti hitno da se pozabavi ovim projektom, jer izrada studija i dosad izvedeni pripremni radovi nisu mogli da koštaju više od par desetina miliona eura. Sumnju još više podstiče to što je veliki dio tih avansnih sredstvava bio predodređen za isplatu lokalnim partnerima bliskim vlastima. Ovim slučajem bi se morala pozabaviti i radna grupa za pripremu izbora jer je moguće da postoji namjera da se dio tih `slobodnih` sredstava zloupotrebi za predizbornu kampanju DPS-a.
Kako ocjenjujete vođenje ekonomske politike tokom 2015. godine i šta je obilježilo ekonomiju u prošloj godini?
– To je bila još jedna godina zatvorenih fabrika, stečajeva, rasta nezaposlenosti, rasprodaje i uništavanja resursa. Nestabilnost na dijelu Mediterana navela je turiste u Crnu Goru i da nije sa proljeća palo dosta kiše protekla godina bi bila jedna od najneuspješnijih u poslednjoj dekadi. I u njoj je propuštena prilika da se ostvare neke od pomenutih reformi, pa je zbog naraslih deficita i nesposobnosti vlasti to bila godina u kojoj smo rekordno zadužili našu državu i potomke. U 2015. gradnja autoputa je trebalo da dobije zamah, da pokrene svu ostalu privredu i generiše zaposlenost, a ništa od toga nije ostvareno. Nije pokrenut nijedan novi veliki projekat turističkog razvoja, a od postojećih svega par njih napreduje planiranom dinamikom. Ni u ovoj godini nijesmo privukli nijednog novog značajnog investitora iz razvijenih zapadnih zemalja niti iz drugih sredina, ali se je zato dogodila najveća bježanija sa sjevera države.
Šta bi u 2016. godini trebalo da se promijeni kada je u pitanju ekonomska politika?
– Vjerovatno neću biti originalan ako kažem da je smjena vlasti osnovni preduslov da bi se promijenila pogrešna ekonomska politika. Princip rotacije nije slučajno uspostavljen niti univerzalno prihvaćen, već je odraz sveukupnog iskustva civilizacije da je zarad boljitka potrebno periodično mijenjati ljude na mjestima gdje se donose odluke. Crna Gora je jedina zemlja u Evropi u kojoj se to još nije desilo u proteklih 26 godina, pa je to glavna kočnica našeg razvoja. Dobra vijest u tom smislu je da će do promjene sigurno doći na sledećim izborima, a loša što će to izgleda biti tek sredinom oktobra, pa će i 2016. navjerovatnije biti još jedna izgubljena godina. Nakon smjene vlasti potpuno će se promijeniti prioriteti ekonomske politike koje više neće diktirati poslovni interesi dobro povezanih kumova i prijatelja, već čitavog društva. Moraće se prije svega, preduzeti bolni rezovi u javnoj potrošnji koje će nam, po soptvenom priznanju od prije neki dan, ostaviti u amanet premijer, nakon što ih zajedno definiše sa najavljenom misijom MMF-a. Uvjeren sam takođe da će nova vlast za razliku od ove koja je opsjednuta grandioznim projektima sumnjive isplativosti prioritet dati podsticanju velikog broja manjih investicija u sferi proizvodnje, poljoprivrede, turizma i drugih djelatnosti koje mogu brzo generisati rast i zaposlenost širom Crne Gore. Drugim riječima, aktivna politika zapošljavanja novoj vlasti će biti osnovna preokupacija, za razliku od postojeće kojoj je bilo najvažnije da zadovolji apetite familije, prijatelja i kumova u građevinskom i energetskom lobiju.
Mirjana Marković
Novoj vlasti bi se više vjerovalo
Koliko bi vremena Crnoj Gori trebalo da izađe iz ekonomske krize, ako bi politika počela da se vodi na pravi način?
– Teško je procijeniti taj vremenski period, ali sam ubijeđen da će međunarodna zajednica mnogo više pomoći novoj demokratskoj vlasti da prebrodi početnu fazu nezaobilaznih bolnih reformi nego što bi učinila sadašnjoj garnituri koja bi takođe bila primorana da ih izvede da ostane na vlasti u 2017. godini, pošto je ista veoma neefikasno potrošila ogromna sredstva koja je dosad dobijala. Uz takvu podršku i drastično smanjenje korupcije i kriminala, nova vlast bi mogla relativno brzo povratiti povjerenje stranih i domaćih investitora, što bi u maloj Crnoj Gori dalo veliki zamah privrednom oporavku.
Šta mislite o sve češćim okupljanjima radnika propalih fabrika koji protestima pokušavaju da naplate svoja potraživanja?
– Radnici sa punim pravom traže svoja prava, pogotovo kad vide kako se državna pomoć kroz razne oblike garancija, otpisa poreza i druge načine kavaljerski dijeli strateškim partnerima vlasti. Ne vjerujem, međutim, da će oni uspjeti da se za njih izbore jer je očigledni prioritet ove vlasti da spasu bankrotirane biznise nesposobnih partnera, prijatelja i kumova.