I u 2015. godini nastavljen je sunovrat nikšićke privrede. Ona će ostati upamćena po zatvaranju gotovo svih preduzeća koja su u 2014. kako-tako radila.
Stečaj je uveden u mljekaru „Nika”, vlasnika Aleksandra Božovića, i Zavod za građevinske materijale, geotehniku i hemijske analize (ZIGMA), zbog čega je bez posla ostalo preko 100 radnika. Takođe, u 2015. je više od 340 zaposlenih poslato na biro rada, i to 310 radnika Rudnika boksita, 19 iz Metalca i dvanaest radnika Toščelika Nikšić, koje je uprava otpustila. Ukupni gubici nikšićke privrede, koje su iza sebe ostavili vlasnici na desetine preduzeća i fabrika koje su na teritoriji grada od 2011. godine zatvarane pa uvođene u stečaj, blizu je pola milijarde eura. Od te sume bivši strateški partneri državi duguju više od 30 miliona eura, koliko i armiji otpuštenih radnika. Koliko je javnosti poznato jedino će Nikola Furundžić, koji je do novembra 2014. godine bio vlasnik Metalca, krivično odgovarati. Prijavom mu je na teret stavljeno da je utajio porez i oštetio budžet Crne Gore za oko 7,8 hiljada eura. Tokom njegovog upravljanja tom fabrikokm bez posla je ostalo više od 100 metalaca, kojima je ostao dužan blizu dva miliona eura za plate i povezivanje staža, dok je više drugih povjerilaca u stečajnu masu prijavilo dodatnih oko pet miliona eura. Da bi Vlada umirila radnike tog preduzeća, za 65 njih je omogućila penzije, desetak koji nijesu imali taj uslov dobili su otpremnine od po 10,7 hiljada eura, a ostale je ostavila u nemilost zakupcu, beogradskoj firmi Iskra promont, koja ih je ponovo poslala na biro rada.
Bivši radnik Metalca Miroslav Jokić, koji je u Iskri promont ostao bez posla, kaže da njihova fabrika treba da uđe u Ginisovu knjigu rekorda, jer su za godinu dana dva puta ostali bez posla, a bivši vlasnik i zakupac rade potpuno isto, a državni organi nijemo posmatraju.
– Nemam više nikakvih novogodišnjih želja, jer moje kolege i ja Novu godinu, kao i 2015. dočekujemo bez posla, praznih džepova i trpeza. Pitam do kada više, jer su pustili Furundžića da se izvuče bez ikakve odgovornosti, a od zakupca smo jedva dobili dvije plate. Ostao nam je dužan povezivanje staža za devet mjeseci, Privrednom sudu nijesu plaćali zakup, kao ni dobavljače sa kojima su sarađivali dok u bili u Metalcu. Želim jedino da vjerujem da u ovoj državi postoji zakon i da će takvim ljudima jednom za svagda biti prepriječen put – rekao je bivši metalac.
Jokić, koji je po struci energetičar, sa 35 godina starosti ima svega desetak radnog staža i ne nada se da će naći novo zaposlenje.
– U Nikšiću je sve propalo, ko da me zaposli? Preostaje mi da preživljavam od roditeljskih penzija. Nijesam se ženio, niti u skorije vrijeme imam namjeru da stvaram porodicu. Kako da ih prehranim ako ni za sebe nemam novca – ogorčen je Jokić.
U Nikšiću, izuzev Pivare Trebjesa, jedino rade ugostiteljski objekti, kojih je oko 250 registrovanih, i trgovine, a ima ih više od hiljadu. Ipak, ni tu nema mogućnosti da se zaposle radnici koji su u drugim preduzećima ostali bez posla, što zbog godina starosti, što zbog stručne kvalifikacije.
Bivši radnik Željezare Željko Perović jedan je od 1,5 hiljada radnika tog preduzeća i njegovih pogona koji je morao da napusti radno mjesto. Bivši vlasnik te fabrike, kompanija MNSS, bez ikakve odgovornosti napustila je Nikšić ostavljajući za sobom skoro 200 miliona eura dugova. Perović je otišao u penziju nakon 30 godina rada u toj fabrici, ali od nje ne može da izdržava porodicu. Stoga je odlučio da postane taksista, kojih u gradu ima 220 registrovanih.
– Nijesam trebao da se penzionišem, ali dolaskom Toščelika u Željezari je nastavljena neizvjesnost. Nijesmo imali kolektivni ugovor, pa samim tim ni osnovna radnička prava. Željezarci su pod novom upravom ginuli na radnom mjestu, zadobijali teže povrede, jer zaštita na radu ne funkcioniše, a tjeraju ih da rade i po 16 sati. Bio sam u nemilosti poslovodstva, jer sam kao sindikalac govorio o nepravilnostima i bilo je samo pitanje dana kada će me istjerati, kao što su u maju uradili sa grupom od 12 mojih kolega koji su radili u pogonu Čeličane. Bez prethodno obezbijeđenih otpremnina koje je davala Vlada grupa radnika je otišla u penziju, sa primanjima koja su nedostojna čovjeka, a koja su inače u kreditnim zaduženjima – ispričao je Perović.
Supruga mu je fakultetski obrazovana, ali nema posla, kao ni dvojica sinova, od kojih jednog koji se bavi sportom sprema za Ameriku. Uprkos daljini, Perović ističe da bi volio da i drugi sin ode iz Crne Gore, u kojoj, kako je kazao, nema budućnosti, u Nikšiću pogotovo.
– Žao mi je kolega koji su ostali da rade u bivšoj Željezari, a veoma ih je malo. Niko od njih ne smije da se požali, jer ako progovore, lete sa posla. Niko ih ne štiti, posebno ne država. Sagledavajući cjelokupnu situaciju u sadašnjoj fabrici, mislim da ne ide na dobro već u pravcu njenog konačnog zatvaranja – istakao je Perović.
U Toščeliku na neodređeno je ostalo da radi oko 200 radnika, koji redovno primaju plate u prosjeku od po 400 eura. Fabrika radi ušteda proizvodi samo tokom noći i nedjeljom tokom cijelog dana, a sirovine, odnosno staro gvožđe, počeli su da obezbjeđuju rezanjem pogona Kombinovane valjaonice i šina, kojima je u srećno vrijeme iz fabrike transportovan čelik. Fabrika radi bez ekološke saglasnosti, a na pitanja novinara „Dana” upućena Poreskoj upravi da li duguju državi, odgovoreno je da je to poslovna tajna i da bi iznošenje u javnost tih podataka nanijelo štetu partneru.
Nikšić uz metalurški kompleks odavno nema ni građevinski, a ni konfekcijski, po čemu je nekad bio poznat. Fabrika Koni konfek cija već je tri godine u stečaju, a oko 40 zaposlenih bez posla i primanja. Po riječima bivšeg direktora Ilije Kustudića posrtanje je počelo 2008. godine, kada je preduzećem počela da upravlja Panto grupa, vlasnika Panta Vučurovića, čiju odgovornost traže i sindikat i radnici Konija.
– Ušli su janičari, Panto grupa i njihove garniture, koji su radili na štetu zaposlenih, a do tada je Koni imao kontinuitet u radu i čak ino-partnere za koje smo radili. Panto grupa je zaustavila proces, na koji način oni to znaju. Nijedna hipoteka koju su potpisali na ime imovine fabrike, koliko sam informisan, nije bila na račun izmirenja obaveza prema zaposlenima. Kako je i gdje novac utrošen, neka ispita onaj ko treba to da uradi, ali se bojim da je za to sada kasno – istakao je Kostudić.
B.BRAŠNjO
Drvoprerađivačima nova
šansa kroz reorganizaciju
U Javorak MB, vlasnika Branka Mićkovića, stečaj je uveden oktobra 2014, kada je bez posla ostalo 126 radnika. Mićkovićev plan reorganizacije usvojen je u junu, od kada se sprovodi u fabrici, čime je data šansa za oko 100 radnika. Plan će se realizovati narednih pet godina, do kada treba da izmire 5,5 miliona dugova, od čega pola miliona radnicima za povezivanje staža i neisplaćene plate. To je drugi put da ta fabrika ulazi u stečaj za poslednjih petnaestak godina, a 2004. godine Mićković je to preduzeće kupio za jedan euro. Prema ranijem vladinom izvještaju o poštovanju obaveza iz kupoprodajnog ugovora, u Javorak je navodno uloženo 4,5 miliona, što je za 1,3 miliona više nego što je Mićković bio obavezan.
Rudarima neizvjesno
Bivši vlasnik Boksita, ruska kompanija CEAK Olega Deripaske, ostavila je oko 120 miliona eura duga u tom preduzeću, a novi, firma Uniprom metal Veselina Pejovića, trenutno duguje oko četiri miliona eura Privrednom sudu za kupljenu imovinu, jer još nije isplatio punu kupoprodajnu cijenu. Eksploatacija rude prekinuta je krajem aprila ove godine, a od 310 zaposlenih, 110 ih je nedavno steklo penziju, četrdesetak se prijavilo za napuštanje firme, a 160 je na birou rada. Pejovićevo obećanje dato u oktobru, kada je potpisao kupoprodajni ugovor za imovinu Rudnika, da će obnoviti ubrzo proizvodnju, odloženo je za proljeće. Zbog njegovog duga za kupovinu imovine radnicima nije povezan staž za dvije godine stečaja, zbog čega njih petnaestak ne može da ostvari pravo na penzije. Poslovni partneri Uniprom metala obilaze rudarske kopove koje pripremaju za proizvodnju, a sa kojih se poslednjih dana odvozi zastarjela mehanizacija koja će biti prodata u staro gvožđe.