U Crnu Goru je prošle godine uvezeno voća i povrća u vrijednosti od 48,7 miliona eura, odnosno 44,5 miliona eura 2013. godine. U 2012. godini uvoz je bio nešto manji i iznosio je 37,6 miliona, odnosno 38,7 miliona 2011. godine. U prvom kvartalu ove godine vrijednost uvezenog voća i povrća dostigla je 10,8 miliona eura.
Što se tiče izvoza, brojke su znatno manje. Prošle godine izvezeno je svega 8,5 miliona eura voća i povrća, dok je izvoz u 2013. godini bio neznatno veći i iznosio je 9,1 milion. Godine 2012. izvezeno je voća i povrća u vrijednosti od 7,5 a 2011. godine 9,6 miliona eura.
Predsjednik DNP-a Milan Knežević rekao je da se na osnovu tolikog uvoza najbolje vidi kako država tretira domaće proizvođače.
– Podatak da smo prošle godine uvezli povrća i voća u iznosu od skoro 50 miliona eura, a sve pod sloganom da je poljoprivreda druga strateška grana razvoja Crne Gore, jasno govori da smo tu granu otkinuli. A pošto smo u ovoj godini u prva tri mjeseca uvezli dodatnih 10 miliona eura, poljoprivrednim proizvođačima u Zeti, Malesiji i Lješkopolju ostaje samo da ovog ljeta svoje proizvode direktno odvezu ispred Ministarstva poljoprivrede i da ih isporuče ministru Petru Ivanoviću. A on, pošto ovako dobro pospješuje uvoz, neka pokuša i sa izvozom, makar to bile i pustinje Katara i Saudijske Arabije – poručio je Knežević.
Istakao je i da poljoprivredni proizvođači u Crnoj Gori imaju jednu manu jer njihovi proizvodi „nikako da zrenu na vrijeme i uvijek ih prestignu Turci, Makedonci, Bugari i ostali, gdje izgleda sunce ne zalazi”.
– Zato je bolje zabraniti bavljenje poljoprivredom u Crnoj Gori, jer od toga posla čovjek može da bude samo u gubitku, makar dok ne potpišemo ugovor sa suncem da ne izlazi iz države – zaključio je Knežević.
Proizvođač iz Malesije Željko Milić ističe da podaci jasno govore da je uvoz voća i povrća povećan od kada je na čelu resornog ministarstva Ivanović, kao i da u državi potpuno dominira uvoznički lobi.
– Naše tržište je 90 odsto pokriveno robom iz uvoza a domaći poljoprivrednici su dovedeni do prosjačkog štapa. Naš proizvod je uvijek jeftiniji nego uvozni, ali uzalud. Uvoznički lobi ciljano uvozi skuplju robu da bi bilo popunjeno tržište, a mi nemamo nikakvih načina da prodamo naše proizvode. Sve je smišljena akcija da se uništi domaća poljoprivreda, što poslednjih godinu-dvije daje žestoke rezultate, jer domaći proizvođači ne mogu da izdrže ovakve gubitke i zato je sve manje naših proizvoda na tržištu. Mi naše proizvode možemo i da bacamo, to nikoga ne zanima – rekao je Milić.
On je naglasio da postupci Ministarstva poljoprivrede i ministra koji vodi taj resor i zagovara liberalno tržište uništavaju poljoprivrednu proizvodnju u cijeloj državi.
– Trenutno proizvodnja zadovoljava potrebe građana, ali Crna Gora će vrlo brzo platiti ceh politike ministra Ivanovića. Ubrzo će se i sa područjima Zete i Malesije dogoditi isto što i sa sjeverom Crne Gore. Jednopartisjka politika koju vodi naš ministar učinila je da su poljoprivrednici dovedeni do ivice gladi, da ne kažem propasti. Poljoprivreda je jedan od glavnih razloga zbog kojeg su ljudi počeli da napuštaju svoja rodna mjesta jer od te djelatnosti ne mogu da se prehrane – zaključio je Milić.
B.Ma.
Vlasti milije tuđe nego svoje
U resornom ministarstvu kao da se vesele zbog elementarnih nepogoda, smatra poljoprivrednik Bojan Kaluđerović.
– Kada grad i poplave odnesu ono što su poljoprivrednici s mukom stvarali, najsrećniji budu oni u vlasti, jer tada imaju opravdanje za veliki uvoz. Naše lubenice prodajemo po pet centi po kilogramu, dok dođu uvozne tri puta skuplje i budu sve rasprodate. Čudne su stvari u našoj državi, milije je tuđe od domaćeg – naglasio je Kaluđerović.