Pred crnogorskim sudovima u ovom trenutku vodi se 14 sudskih postupaka zbog krivičnih djela silovanje, uključujući pokušaje i nedozvoljene polne radnje koji su u vezi sa ovim krivičnim djelom, a u periodu od 2015. do 21. januara 2021. godine zbog tog gnusnog djela osuđeno je 27 lica. To je „Danu” saopšteno iz Sudskog savjeta, a navode da je dosad najduža izrečena zatvorska kazna za ovo krivično djelo 15 godina zatvora, a najkraća 30 dana. Osim zatvorskih kazni, kojih je bilo 22, izrečena je po jedna novčana i pojačan nadzor roditelja, kao i tri upućivanja u vaspitnu ustanovu.

Na meti seksualnih napasnika bila su i djeca, a zbog krivičnog djela obljuba nad djetetom pravosnažno su osuđene 24 osobe, od čega 14 na zatvorsku kaznu, izrečeno je pet pojačanih nadzora od organa starateljstva, kao i jedna uslovna kazna. Najduža izrečena kazna je pet godina zatvora.

Upravi policije tokom prošle godine prijavljeno deset slučajeva slučajeva silovanja, ali kriminolog Velimir Rakočević upozorava da je to daleko od realnog stanja jer je tamna brojka, odnosno odnos između stvarno izvršenih i oficijelno registrovanih krivičnih djela protiv polne slobode, u prosjeku jedan prema deset.

– To znači da na jedan prjavljeni slučaj ima oko deset stvarno izvršenih silovanja koja nijesu prijavljena – ističe Rakočević.

Kada je riječ o profilu učinilaca krivičnih djela silovanja, po Rakočevićevim riječima, ne može se govoriti o jedinstvenoj tipologiji kao što je to slučaj kod drugih krivičnih djela.

– Učinioci ovih delikata dolaze iz različitih struktura. U odnosu na pol, osobe muškog pola su ubjedljivo najviše zastupljene dok se žene pojavljuju najviše kao subjekti prijave. Analizom podataka o starosnoj strukturi utvrđeno je da su zastupljene sve starosne grupe dok se najveći broj učinilaca silovanja nalazi u kategoriji lica starosti od 20 do 30 godina. Kod takvih tipova ličnosti brutalnost kao način u zadovoljavanju seksualne potrebe uzrokovana je projekcijom sopstvenih frustracija i neuspjeha, koje oni iskaljuju na žrtvi. Njihovo ponašanje stimulišu neriješeni unutrašnji konflikti, disharmonija u komunikaciji i socijalna izolovanost. Takve osobe su izrazitih agresivnih crta ličnosti što u izvjesnim trenucima uzrokuje gubljenje samokontrole i stvara sklonost ka pražnjenju kroz seksualno nasilje – navodi Rakočević, ističući da za silovanje nikad nije kriva žrtva bez obzira na ponašanje, odijevanje i slično. Odgovornost je uvijek na učiniocu.

Direktorica „Sigurne ženske kuće” Ljiljana Raičević je istakla da su uradili analizu na uzorku od sto žena i djevojčica koje su imale iskustvo nekog vida seksualnog nasilja, koje je pokazalo da dvije trećine učesnica nikada nijesu pričale o seksualnom nasilju koje su pretrpjele. Otprilike oko 64 odsto su doživjele seksualno nasilje od strane partnera, a većina nije prepoznavala da je bila žrtva nasilja. Ona je istakla i da je analiza pokazala da su svi počinioci seksualnog nasilja bili muškarci.

– Naše istraživanje je potvrdilo da je seksualno nasilje zloupotreba istorijski nejednakih odnosa moći između muškarca i žena. Muškrac je taj koji misli da je žena njegovo vlasništvo i da od nje može da radi šta želi – navela je Raičevićeva.
Raičevićeva naglašava i da se dio žrtava i dalje ne osjeća bezbjedno, te da imaju strah da će se nasilje ponoviti i da će biti stigmatizovane u društvu.

– Mnogo žena je mislilo da se mogu same izboriti sa traumom, međutim, ne mogu i važno je da se konstantno priča o tome i da se žrtvama pruža podrška, kao i da država odlučnije reaguje. Prije par dana kod nas je došla žena, koja je seksualno izrabljivana od strane grupe muškaraca. Njen slučaj će vjerovatno biti okarakterisan kao seks trafiking, jer je ona bila prisiljena od strane poznanika, a osim prijetnji oružjem, kružile su njene fotografije i to je ozbiljno narušilo njeno zdravlje, pa se tek nakon nekoliko godina požalila mužu kroz kakav pakao prolazi – istakla je Raičevićeva.

Advokat Zoran Begović je u izjavi za RTCG istakao da su kod njega dolazile žrtve koje nisu htjele da prijave djelo, već da eventualno prijave nasilnika, a da ne izlaze pred sud, te da se ti sudski postupci održe u tajnosti.

M.S.– M.D.S.

---

Posledice depresija ili anksioznost
Psiholog Radmila Stupar Đurišić navela je da se u radu susretala sa slučajevima kada žrtva godinama pati od sindroma traume silovanja.

– Posledice su depresija ili anksioznost, nizak osjećaj samopouzdanja i slično, a rijetko i suicidalne misli. Žrtve uglavnom nijesu spremne da prijave nasilnika zbog psihiloške štete koja im je pričinjena i koja traje jako dugo. Za silovanje se kaže da je najgnusniji zločin zato što žrtva osjeća dalekosežne posledice – navodi Stupar Đurišić.

Kako ističe, žrtve se često i kaju što su prijavile zlostavljanje.

– Kajanje je utkano u ličnost kao i stid i sram, i dominantan je osjećaj da je ona nešto uradila što nije trebala ili smjela da uradi. Iskustvo pokazuje da žrtve budu spremne da prijave počinioca tek onda kad dostignu visokoakademsko dostignuće i ostvare ekonomsku nezavisnost takvu da će ukoliko joj se ostvare najcrnje prijetnje, ona moći da preživ. Razlog zašto žrtve ne prijavljuju nasilje jeste vjerovanje u prijetnje koje dobija od nasilnika – istakla je Stupar Đurišić.