Pravoslavni hrišćani danas obilježavaju Veliki petak, dan stradanja i raspeća Isusa Hrista. Veliki petak se ne slavi, on se smatra danom žalosti. Prema ustaljenoj tradiciji, vaskršnja jaja se boje na Veliki petak, u dan kada se, inače, ništa drugo ne radi, već su sve naše misli upućene na strašni događaj Hristovog nevinog stradanja i poniženja, od ljudi, na Golgoti i Jerusalimu.
Od Velikog četvrtka do Uskrsa ne oglašavaju se zvona na crkvama, jer su ona u pravoslavnoj crkvi znak radosti. Na Veliki petak, Isus je odveden iz kuće prvosveštenika Kajafe kod rimskog prokuratora Pontija Pilata.
Optuživši ga da je podsticao pobunu, Isusa izvode pred sud rimskom prefektu Pontiju Pilatu. U „Religijskom pojmovniku“, koji je izdalo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava 2019, sociolog religije
Vladimir Bakrač piše da Pilat nije žurio sa osudom, naprotiv, želio je da spase Isusa. Međutim, da bi pojačali srditost i nepovjerenje rimskih vlasti, Isusovi neprijatelji ga optužiše da se predstavlja kao „kralj judejski” i kao buntovnika protiv države. Na pitanje Pilatovo da li je istina da je on car, Isus odgovori: „Carstvo moje nije od ovoga svijeta; kada bi bilo od ovoga svijeta carstvo moje, sluge moje bi se borile da ne budem predan Judejcima; ali carstvo moje nije odavde. Ti kažeš da sam ja car.” Kako nije našao nikavu krivicu, Pilat nakon šibanja odluči da pusti Isusa.
U tom trenutku, pored Isusa je bio Varava. Običaj je bio da se jedan pusti na slobodu, zbog Pashe, pa Pilat upita Judejce: „Hoćete li da vam pustim cara judejskoga” (18,39), međutim, narod izabra razbojnika Varavu (18,40). Judejci povikaše da se svako ko se za cara predstavlja protivi ćesaru. Plašeći se reakcije naroda, Pilat odluči da Isusa preda onima koji su tražili njegovu smrt na krstu (19,8). Razapinjanje na krstu je bio simbol srama, namijenjeno najtežim prestupnicima. Opleli su mu vijenac od bodljikavog trnja i stavili mu ga na glavu. Onaj ko je bio osuđen kaznom na razapinjanje, morao je sam da nosi svoj krst. Kako je bio tjelesno slab i iznužden, Isus nije mogao da nosi krst, pa mu je prišao Simon iz Kirine da pomogne.
Da Isus nije razapet na krstu na brdu Golgota, ne bi bila ispunjena starozavjetna proročanstva. U Isusovom raspeću, a potom i smrti, prepoznajemo otkupljenje za ljude: on je živio i umro za druge.
M.S.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
