Na kraju prošle godine u Crnoj Gori je bilo nezaposleno oko 47.800 građana, od kojih 29.200 ili 61,1 odsto posao traži duže od dvije godine, te se samim tim smatraju kao dugoročno nezaposlena lica koja se teže vraćaju na tržište rada, pokazuju najnoviji podaci Uprave za statistiku. Prema podacima Monstata, lani je 12,1 hiljada ili 25,3 odsto nezaposlenih lica tražilo posao kraće od 12 mjeseci, a do dvije godine 6,5 hiljada ili 13,6 odsto. Manje od pola godine na posao je čekalo svega 7.500 građana.

​Zamjenik generalnog sekretara Unije slobodnih sindikata Ivana Mihailović kaže da pored visoke stope nezaposlenosti, nesrazmjernog regionalnog razvoja, pa samim tim i unutrašnjih migracija radne snage, tržište rada u Crnoj Gori, godinama unazad, karakteriše i dugoročna nezaposlenost. Ukazuje na podatak Zavoda za zapošljavanje za prošli mjesec, prema kojem čak 28.554 lica čekaju na posao do jedne godine, dok njih 15.924 čeka i preko tri godine.

– Visoka stopa nezaposlenosti, nedovoljna ekonomska aktivnost u pogledu otvaranja novih radnih mjesta kao generatora zapošljavanja, prepoznati problemi vezani za nepotizam i kronizam, neusklađenost potreba tržišta rada i obrazovnog sistema, samo su neki od razloga dugoročne nezaposlenosti kao negativne i zabrinjavajuće pojave na tržištu rada u Crnoj Gori, koja posebno pogađa mlade radnike i radnice. Godinama unazad postoji nužna potreba da se iznađu mehanizmi koji će olakšati ovu tranziciju. Dugoročna nezaposlenost pogađa, kako pojedince, tako i društvo u cjelini jer su svi na gubitku. Kod lica koja dugo čekaju na zaposlenje, posebno kada je riječ o onima koja dugo čekaju na prvo zaposlenje, dolazi do obezvređivanja stečenih znanja i vještina, kontakt sa tržištem rada opada, javlja se obeshrabrenost pa samim tim i opada intenzitet traženja zaposlenja – ocjenjuje za „Dan” Mihailovićeva.

U ovakvoj situaciji, kako kaže, sasvim normalno se javlja osjećaj nepravde i nejednakih šansi jer nezaposleni gube nadu da će ikada ostvariti jedno od osnovnih prava, kakvo je pravo na rad.

– S druge strane, dugoročna nezaposlenost vodi ka raslojavanju društva, nejednakosti, većih izdavanja za socijalna davanja i davanja po osnovu nezaposlenosti, te ono što je najvažnije društvo u cjelini ostaje uskraćeno zbog nedovoljno iskorišćenog potencijala. Dugoročna nezaposlenost sa kojom je neraskidivo povezan loš socioekonomski standard, jedan je od razloga napuštanja zemlje, posebno onog najproduktivnijeg dijela radno sposobnog stanovništva – navodi Mihailovićeva.

Prema riječima Nenada Markovića iz Saveza sindikata, problem nezaposlenosti je, nažalost, dugoročan i vezan za neadekvatno školstvo, odnosno obrazovanje.

– Tako da i pored primjedbi, posebno iz realnog sektora, nemamo napretka u saglasju i potrebama društva. Nije shvatljivo da se i danas pozivamo na pozitivna rješenja iz perioda socijalizma, a okrenuti smo tržištu i stvaranju profita na istom. Prekvalifakacije su neophodne i moraju počivati na programima privrede i stvarnim potrebama rada – rekao je Marković u izjavi za naše novine.

M.S.

---

Politika dijeli, ali će nas socijalni problemi miriti
Predsjednik Udruženog sindikata državnih institucija, dugogodišnji sindikalac Veselin Vujanović kaže da bi, umjesto što energiju trošimo na rasprave o identitetskim i nacionalnim pitanjima, trebalo da se usmjerimo na strategije, a ne samo na lanove zapošljavanja.

– U doba socijalizma postojali su javni radovi, ljudi rade nešto korisno i plaća ih država. Znači u korist države, a zaradi se. Mislim da nam i danas tako nešto treba. U turizmu se nemamo čemu nadati, poljoprivreda nešto i može da uradi. Pandemija je donijela mnoge promjene i ugostiteljstvo više neće biti isto. Kad vjetar duva, pametan pravi vjetrenjaču, a lud ide u pećinu. Stoga se moramo prilagoditi novom vremenu, prihvatiti nove tehnologije i načine rada. Od ovih vještačkih tenzija nema sreće, jer nema koristi od mahanja bilo kojom zastavom, dok nam je litar ulja 1,80 eura. Ne znamo kako preteći 1. maj. Ako nas je politika debelo podijelila, socijalna problematika će nas miriti. Srećan Prvi maj, pa ko preživi, pričaće – poručuje Vujanović.