Počinioci porodičnog nasilja u Crnoj Gori uglavnom se kažnjavaju uslovnim i novčanim kaznama, a mnogo rjeđe zatvorskim, što ukazuje na blagu kaznenu politiku, pokazala je Analiza odluka sudova za prekršaje, sa osvrtom na praksu ombudsmana i Evropskog suda za ljudska prava. Iako se u analizi ističe da se nivo obrazovanja, materijalni status i nezaposlenost ne mogu smatrati direktnim uzrokom nasilja, ipak je primjetno da je većina lica oglašenih krivima za nasilje uglavnom dolazila iz socijalno ugroženih i manje obrazovanih društvenih grupa.

Ombudsman u analizi ukazuje da je u Podgorici podnosilac zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka u odnosu na svaku osuđujuću prijavu bila policija, a ne sama žrtva, te ističu da ova činjenica govori o tome da žrtve nasilja u porodici nijesu upoznate sa mogućnošću da same pokrenu prekršajni postupak. Kada se postupak pokrene, svega petina bude zatvorskih kazni, a prevladavaju novčane i uslovne osude.

– Ako se ima u vidu činjenica da je iz godine u godinu sve veći broj prijava u ovoj oblasti, te da je pred sudovima za prekršaje na predmetima iz oblasti Zakona o zaštiti od nasilja u porodici u 2019. godini bilo u radu 2.059 predmeta, 1.972 predmeta u 2018. godini i 1.790 predmeta u 2017. može se zaključiti da se radi o blagoj kaznenoj politici. Smatramo da je upravo zbog evidentne učestalosti nasilja neophodno da se ovoj negativnoj društvenoj pojavi posveti veća pažnja i da uslijedi snažnija koordinacija organa i službi koje postupaju u slučajevima nasilja, kao i stroža kaznena politika koja pored zaštitnih mjera, praktikuje proporcionalne i odvraćajuće sankcije za počinioce nasilja – istaknuto je u analizi.

Iako podaci pokazuju da je najviše okrivljenih bilo slabog imovnog stanja, u dokumentu se navodi da bi ovakav zaključak bio neodrživ pri činjenici da u velikom broju predmeta nema podataka o imovinskom stanju.

Direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević kaže u izjavi za „Dan” da i oni zapažaju da policija podnosi najveći broj prijava zbog nasilja, pa se opravdano postavlja pitanje da li žrtve imaju informaciju o pravima na besplatnu pravnu pomoć i pokretanje prekršajnog postupka. Ističe da je ipak dobro da je policija proaktivna i da žrtve nijesu prepuštene sebi samima.
– Kada govorimo o kaznenoj politici, ona je neopravdano blaga, jer u 2020. od 2.133 predmeta imamo kazne zatvora samo u 83 ili četiri odsto kazni. Takođe, malo je i zaštitnih mjera koje se izriču, a one su ključ u prevenciji ponavljanja nasilja – ocjenjuje Raičevićeva.
Na pitanje o povezanosti nasilja sa siromaštvom i manjim stepenom obrazovanja, Raičevićeva kaže da te stvari ne treba dovoditi u vezu, jer žrtva može biti bilo ko.

– Nasilja ima i u bogatim i siromašnim porodicama, kao i u obrazovanim i manje obrazovanim. Ipak, primjećujemo da kod obrazovanijih nasilnika postoji veća sposobost manipulacije i načina da izbjegnu kazne – zaključuje ona.

M.S.

---

​Edukovati građane i podići svijest
U Nevladinoj organizciji Anima kažu da već dugo nijesu radili analize u vezi sa porodičnim nasiljem, pa pozdravljaju rad ombudsmana na ovom polju.

– Slažem se sa nalazom ombudsmana, ali bih dodala da je važan i društveni kontekst, na primjer korona. Izolovanost povećava porodično nasilje i nacionalne, političke tenzije, takođe povećavaju ovo nasilje. Kazne su neprimjereno niske i podržavam pritiske na institucije da budu strože. Isto tako smatram da kazne nijesu dovoljne već je neophodna edukacija građanstva kroz obrazovno-vaspitni sistem i povećanje odgovornosti i svijesti svih nas – kazala je u izjavi za naše novine Ljupka Kovačević iz NVO Anima.