Prema procjenama Udruženja podstanara, u Crnoj Gori ima oko 100.000 podstanara, pa država zbog neoporezivanja zakupa stanova godišnje gubi i do 30 miliona eura. Ukazuju da bi bilo dobro da država uvede red na tržištu i oporezuje iznajmljivanje stanova. Novac od oporezivanja zakupa stanova bi se, smatraju, mogao iskoristiti za stambeni fond, odnosno za gradnju stanova i obezbjeđivanje krova nad glavom za veliki broj stanovnika.

Sanja Bukilić kaže da je život podstanara u Crnoj Gori veoma težak.

– Cijene zakupa su često previsoke, i većina građana koja radi za platu od 300 eura, a plaćaju stan 200 eura zaista jako teško mogu izdržati. Država baš i nema neku ulogu i volju da pomogne, lično ne znam da postoji bilo kakav servis u službi države koji pomaže podstanarima – smatra Bukilićeva koja je podstanarka.

Ocjenjuje da nije u redu da se državnim funkcionerima sa visokim platama prodaju stanovi sa mjesečnom ratom od oko 70 eura.

– Jako je bitno stvoriti fond za pomoć jer je te kako diskriminatorski da neko ko prima platu preko 1.000 eura, ima uslove da kupi stan po nerealnim povoljnostima i plaća ratu za taj stan 60-70 eura, a ljudi koji žive na rubu egzistencije i preživljavaju sa 300 eura uz to su i podstanari, sebi to ne mogu priuštiti – kaže Bukilićeva.

Osnivač Udruženja podstanara Dragan Živković kaže za „Dan” da se prema popisu iz 2011. godine preko 18.500 domaćinstava zvanično vodilo kao podstanari, ali nakon toga treba imati u vidu velike migracije i formiranje novih porodica koje takođe nemaju krov nad glavom.

– Ako danas u Crnoj Gori imate toliki broj podstanara, otprilike šestinu građana, suvišno je da bilo šta kažemo. Naravno, podstanara ima svuda u svijetu, ali sa različitim socijalnim programima evropskih država. Konkretno, u Berlinu imate ogroman broj podstanara, što raseljenih, što domicilnog stanovništva. Ipak, gradske vlasti Berlina otkupile su preko 10.000 stambenih jedinica i na taj način su za relativno male zakupe regulisali ogroman broj stambeno nezbrinutih lica, a uz to i uticale na korekciju cijena na tržištu nekretnina. To su pozitivni primjeri kada država iskreno radi na ozbiljnom problemu. Nažalost, u našoj Crnoj Gori to dosad nije bio slučaj. Građani su prepušteni sami sebi, da se snalaze sami kako umiju i znaju. Nažalost, i te mogućnosti su više iscrpljene kroz višegodišnju nebrigu i neosvrtanje države na ovaj ogroman problem – izjavio je Živković.

On ističe da smo došli u situaciju kada „podstanari klize ka beskućništvu bez imalo pretjerivanja”, a to pokazuje komunikacija koju imaju sa ugroženim porodicama širom Crne Gore.

– Na žalost, na tržištu nekretnina još od 90-ih godina sve je prepušteno „tržištu.” Zapravo, sramno je prepušteno da se građani sami snalaze kako znaju i umiju. Nekada je stanovanje bilo u nadležnosti države preko obaveznih stambenih fondova. Nakon 90-ih imamo usvajanje pogubne neoliberalne politike. Danas imamo anarhiju na tržištu nekretnina. Nerealne cijene stanova na tržištu, njihovo nerealno rentiranje i što je najgore za svaku državu na svijetu – ne poštuje se zakon koji je donesen. To je zakon o „nelegalnom poslovanju” koji je trebao da uvede oporezivanje svake izdate stambene jedinice čime bi država na godišnjem nivou prihodovala preko 30.000.000 eura, te samim tim i bila u prilici da krene u rješavanje stambenih pitanja socijalno najugroženije grupe građana – zaključuje Živković.

M.S.

---

Cijene zakupa nerealne
Živković dodaje da je svako izdavanje stambene jedinice koju građanin posjeduje oblik privredne djelatnosti i ona kao takva mora biti oporezovana i upravo se od tih sredstava mogu rješavati gorući problemi podstanara.

– Što prije kao društvo shvatimo da sve mora biti zakonski obuhvaćeno i naplaćeno, to će ova država više i brže napredovati. Lična vjerovanja i ubjeđenja moramo usklađivati sa potrebama zajedničke nam države i njenog daljeg prosperiteta. Cijene rentiranja stanova u Podgorici, ali i drugim opštinama su više nego nerealne. Nikakva matematika tu nije potrebna. Zakup stana, plus tekuće obaveze (struja, voda, komunalije, internet...) uglavnom su iznad 400 eura. A pogledajmo kolike su naše plate, koliko nas je bez posla, koliko nas ima pristupa nekim alternativnim izvorima prihoda – upozorava Živković.


Iz ministarstva ne odgovaraju
Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma nijesmo dobili odgovore na pitanja o položaju podstanara i mogućoj pomoći za one koji nijesu iz projekta 1.000 plus u kojem su rate za stanove jako visoke, a uslovi za ulazak u program jako komplikovani.